Kao važna vijest u medijima odjeknula je reakcija predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da „vlada mora pokazati bolji odnos prema sindikatu prosvjete“ koji je pokrenuo štrajk. Nije prošlo dugo, Milatović je ugostio predstavnike ovog sindikata. Paralelno sa tim, razgovore sa nezadovoljnim prosvjetarima organizovala je i vlada, a nakon uključivanja premijera Spajića, postignut je i dogovor.
Da li su uredništva medija po ličnoj i političkoj želji, tumačila Milatovićevu reakciju kao novi znak sukoba sa Spajićem ili je u pitanju šablon prema kojem se sve što čak i podsjeća na različitost u pristupu, automatski projektuje kao veliki sukob na najvišem nivou? Šta god od to dvoje bilo tačno, pa makar i jedna i druga pretpostavka bile djelimično tačne, epilog je drugačiji od očekivanog ili već viđenog.
Spajić je napravio dogovor sa sindikatima. A Milatović je od sindikata prosvjete dobio pohvale. Da li Crna Gora konačno ima uravnotežen pristup najviših instanci u državi u rešavanju problema? Čak i ako u svemu tome ima nadmetanja Spajića i Milatovića, izvjesno je da ta vrsta nadmetanja, barem za sada, ne vodi u dublji problem, već u brzo rešenje. I što je još važnije, polako ali sigurno, oštrenje riječi mijenja se nalažem rešenja, odnosno, potraga za rešenjem postaje disciplina u kojoj se takmiče političari u Crnoj Gori. Primjer za našu državu ali primjer i za region. Evropa sad ostvarila je duplu pobjedu u ovoj krizi. A Crna Gora ostvaruje – demokratiju.
Redakcija
