Spor oko vladavine prava, prava LGBT zajednice ili migracija – vladajuća politika u nekim istočnoevropskim zemljama protivrječi temeljnim evropskim vrijednostima. Raste zabrinutost zbog mogućeg raskola u EU-u.
Ljetos je francuski predsjednik Makron konstatovao da se problemi Evropske unije s pojedinim istočnoevropskim zemljama ne mogu svesti na spor s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom već da je problem mnogo dublji. Makron je to nazvao fundamentalnim istočno-zapadnim evropskim raskolom. A prilikom nedavnog posjeta novog njemačkog kancelara Olafa Šolca Varšavi izgleda da se ta dijagnoza potvrdila. Njega su dočekali plakati na kojima su on i njegova prethodnica Angela Merkel stavljeni u isti niz s Adolfom Hitlerom i nacističkim ministrom propagande Josefom Gebelsom. I optužilo se Njemačku za „bezakonje“, jer Poljskoj navodno ne želi platiti ratnu odštetu. To su bile otvorene provokacije.
Koliko su jedinstvene „iliberalne snage“?
Kada je ljetos populist Janez Janša kao premijer Slovenije preuzeo predsjedavanje Vijećem EU-a, neki analitičari su bili krajnje zabrinuti. Janša Viktora Orbana naziva prijateljem, vrijeđa novinare posredstvom Twittera i voli provokacije. Odmah na početku slovenskog predsjedavanja najvažnijim tijelom Europske unije Janša se pobrinuo za novi skandal, jer je na fotografijama sudaca koje ne voli foto-montažom nacrtao metu. Poslije toga se ponašao uglavnom neupadljivo.
Ali Janša je bio na Orbanovoj strani u sporu između Brisela i Budimpešte u vezi s jednim zakonom koji diskriminira homoseksualnost, kao i na strani Varšave u sporu oko poljskog razgrađivanja pravne države. „Smatram da je ukupno držanje ove alijanse antievropsko. Ima naznaka da oni uspostavljaju neku vrstu nove Željezne zavjese“, kaže Marko Milosavljević, profesor na katedri za novinarstvo Sveučilišta u Ljubljani. Ipak, Janšina manjinska vlada ne sjedi baš čvrsto u sedlu. Narednog proljeća su izbori na kojima oporba računa da ima dobre izglede na uspjeh.
I nedavni izbori u Pragu su pokazali da populisti mogu biti smijenjeni. Andrej Babiš je smijenjen kao premijer i novu većinu čini široka proeuropska koalicija. I u Bugarskoj je u trećem pokušaju na vlast došla proevropska vlada, a u Rumuniji socijaldemokrati, koji vladaju u koaliciji s antievropskim snagama, nisu uspjeli proširiti svoju bazu.
Stefan Lejne, politolog, smatra zbog toga da se kriza EU-a uglavnom svodi na Poljsku i Mađarsku, i „nije karakteristična za cijelu regiju“. On zato ne smatra da se može govoriti o pogoršavanju odnosa između istoka i zapada Evropske unije. Dodaje da bi fondovi za obnovu mogli odigrati pozitivnu ulogu protiv produbljivanja pođela.
Mađarska kao kolovođa
Kada je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bajden održao svoj samit demokratskih političara, predstavnici Mađarske nisu bili pozvani. Time je Budimpešta svrstana u „otpadničke režime“. Mađarska je to upotrijebila za napade na Viktora Orbana. Oporbeni vođa Peter Marki-Zay je rekao da „međunarodna zajednica Orbana tretira kao neki virus“. On je dodao da je Orban dugo i naporno na tome radio, razvijajući odnose s Kinom, Rusijom i Azerbajdžanom.
Orban otvoreno zagovara „iliberalnu demokratiju“ u koju spada stalna kulturološka borba protiv vrijednosti koje prevladavaju u EU-u. „Mi smo liberalnu demokratiju koja doživljava brodolom zamijenili hršćanskom demokratijom 21. vijeka, a ona kao ciljeve ima tradiciju i sigurnost“, objasnio je Orban. Strateška greška njemačkih demohršćana je to što su godinama omogućavali Orbanu izgradnju njegovog autoritarnog sustava pod pokroviteljstvom zajednice evropskih konzervativnih stranaka, najjačeg zastupničkog kluba u Evropskom parlamentu. Orban je iza njihovih leđa pretvorio Mađarsku u „kidnapovanu državu“, razarajući slobodu medija i neovisnost pravosuđa, institucionalnu sigurnost i slobodu civilnog društva. Nezaustavljiva poplava državne propagande trebala bi osigurati indoktrinaciju stanovništva i opravdati taj način vladavine. U Budimpeštu rado dolaze populisti iz cijelog svijeta, iz Francuske Marina Le Pen, iz SAD-a Mike Pence.
Prijeti li izlazak Poljske iz EU-a?
Poljski predstavnici su, za razliku od mađarskih, dobili pozivnicu od američkog predsjednika Bajdena za sudjelovanje na njegovom skupu u. Je li autokratsko preuređenje države tamo manje uznapredovalo nego u Mađarskoj? Vladajuća poljska stranka Pravo i pravda od osvajanja vlasti 2015. kopira prepoznatljiv mađarski model. Suzbijaju se medijske slobode, podriva se neovisno pravosuđe, vodi se borba protiv prava homoseksualaca i abortusa, uz naglašeni nacionalizam.
Ali veliki sukob s Briselom je izbio kada je poljski Ustavni sud presudio da su poljski zakoni iznad zakona Evropske unije. Time je Varšava indirektno postavila pitanje ostanka Poljske u EU-u. Jaroslav Kaćynski je to odmah demantirao, a proevropske demonstracije u Poljskoj su pokazale da javnost još uvijek nije „dovedena na liniju“ onako kako bi to htjela vladajuća stranka.
Evropski sud je u međuvremenu donio presude protiv načina izbora poljskih ustavnih sudija i promjene u zakonima o sudstvu koje podrivaju nezavisnog pravosuđa. Ova najviša sudska instanca u EU-u sa sjedištem u Luksemburgu kaznila je Poljsku s milion eura dnevno, jer poljska vlada ne želi ukinuti uvedena pravila.
Možda pomogne finansijski pritisak
„Iluzorno je vjerovati da se demokratija i vladavina prava mogu nametnuti iz Brisela“, rekao je Stefan Lejne i dodao da je to jedino moguće na demokratskim izborima. On kaže da ima nade jer su i u Poljskoj i u Mađarskoj glavni gradovi u međuvremenu u rukama opozicije, a u Mađarskoj postoji uvjerljiv kandidat opozicije Marki-Zay, čiji izgledi da pobijedi Orbana u anketama ne izgledaju loše.
Lejne se zalaže da evropske pravne sankcije prerastu u finansijske. „Najveći adut je pristup Fondu za obnovu“, kaže on i dodaje da novac neće teći iz Brisela u Varšavu od sredine naredne godine, jer tvrdolinijaši iz ministarstva pravosuđa u Varšavi blokiraju svaki kompromis. A u Mađarskoj Orban ne želi ništa mijenjati uoči izbora.
Uprkos izvjesnom optimizmu u pogledu djelovanja finansijskog pritiska, ovaj politolog vidi i „znatnu opasnost“ od eskalacije spora. Poljska bi, prema njemu, mogla uvesti protivmjere blokiranja drugih prihvaćenih evropskih zakona i propisa, recimo na području borbe protiv klimatskih promjena. I tada bi „EU imao veliki problem“, kaže Lehne. Prema njegovoj procjeni, trenutno se nalazimo u „interesantnoj fazi između eskalacije i izvjesnih kompromisa, koji bi cijelu stvar mogli dovesti do deeskalacije“. Izgleda da je ucjenjivački potencijal na obje strane značajan.
Izvor: DW
