Politička scena u Crnoj Gori se pretvara u španski serijal sa plamenom težnjom čimbenika ka „grupnom seksu“, poslije čega će neko biti izbačen kroz vrata a poneko − iznenada kroz prozor.
Svi su na gomili. Potpisnici Memoranduma koji se zaklinju u borbu protiv nacionalizma.
Predstavnici partija manjinskih naroda daju znati da ne žele vidjeti DF u Vladi, Milan Knežević ih podržava s željom da bude u Vladi, u međuvremenu se priprema teren da Đukanović ode sa čela DPS poslije čega će se truli DPS proglasiti zdravim tkivom i lansirati u Vladu.
Ako se svima ispune očekivanja, sve partije će biti u Vladi a opozicione partije više neće postojati. Dakako, to ne može biti. Da, politički život piše čudne romane. Očito je da su se mnogi zaletjeli i da će tu biti smijeha, suza, bola i razočaranja.
Gledaćemo sliku gdje propagandistički patrljci bivšeg sistema, čak i kada DPS sa satelitima bude konačno bačen na koljena, i dalje lagano dobijaju sve medijske bitke protiv naših nesrećnih i tužnih partija pobjednica i neobične Vlade!
Kako to riješiti, tražiti Kviska, poziv drugu ili pomoć sale, kako se to sada radi u kvizovima, otvoreno je pitanje!
Kvisko ne postoji, sve nepartijske drugove su izgubili bezosjećajnom nezahvalnošću a na „pomoć sale“ u vidu javnosti ne mogu računati jer ih javnost obasipa ljekovitim kritikama a oni se na njih ne osvrću već gunđaju da im to rade „neprijatelji“!?
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
