Četvrtak, 14 maj 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Mozaik

Očuđeno do kraja: Odlazak Adama Puslojića, jednog od najautentičnijih srpskih pjesnika

Žurnal
Published: 4. januar, 2023.
Share
Foto P. Mitić
SHARE

Jedna od najautentičnijih ličnosti srpske ovovremne poezije je pesnik, prevodilac i neumorni avangardni poduhvatnik Adam Puslojić.

Foto Z. Jovanović

Poslednjeg dana minule 2022. godine ražalostila nas je vest o njegovom odlasku preko visokog usudnog brega. U njegovom stvaralačkom opusu je nekoliko desetina objavljenih pesničkih knjiga i stotine prevoda iz rumunske književnosti na srpski jezik i obrnuto. Otuda je počasni akademik Rumunije i član mnogih uglednih književnih asocijacija u svetu. Dobitnik je i najuglednijih priznanja ovde u Srbiji i inostranstvu – posebno u Rumuniji, Italiji, Nemačkoj, Severnoj Makedoniji… Između ostalih: Vukova nagrada, „Vasko Popa“, „Miloš N. Đurić“, „Milan Rakić“, „Pesničko Žezlo“, „Nikola Tesla“, „Prsten Despota Stefana“, „Mihaj Eminesku“, „Lućijan Blaga“, „Nikita Stanesku“… Živeo je i radio u Beogradu i Kobišnici kod Negotina.

Suštinski, bio je neprestano u središtu novih projekata i traganja za novim i drugačijim progovorom – osnovao je i osmišljavao krajem proteklog dvadesetog veka: Radionicu devet i Klokotristički pokret, kao odgovor na jedno previše potrošeno stanje na kulturnoj sceni Srbije, zagovarajući avangardne situacije i nemirenje sa svetom obeleženim duhovnim zamorom… Njegov biblio opis zahteva mnogo više prostora i kazivanja o svemu što je do sada uradio i objavio, a posebno veći uvid u niz pripremljenih knjiga u rukopisu. Ovog puta, osvrnućemo se samo na nekoliko njegovih ostvarenja, karakterističnih za poetiku po kojoj je bio prepoznatljiv:

U „Muzeju crne Krajine“ Adam Puslojić je ispredao samosvojnu „nit mene“ – zapravo, ukazujući na kulturnu baštinu i sve ono što su đaci i učitelji, potomci i preci, davali Gimnaziji u Negotinu. U prvom redu, to su sadržaji života i smrti, uznesenja i borenja za očuvanje nacionalnog identiteta. Ovaj lucidni pesnik, tu nit imenuje kao „izlatnu nit svoje krvi“ i po svojoj višeznačnosti najbližoj onoj pupčanoj, sudbinskoj i neraskidivoj od prvog pogleda ka nebu sa rodnog praga u samo kosmičko jezgro, odakle čovek započne svekoliko putovanje i blagodatu pustolovinu.

U našim očima, čitajući stihove Adama Puslojića, oživljeni su i rekonstruisani: kastrum hramovi, tvrđave i bazilike, grad-mauzolej Feliks Romulijana, Trajanov most, negotinsko polje osenčeno pogibijom vekovitog krajinskog štitonoše Hajduk Veljka, poezijom Sime Milutinovića Sarajlije, Njegoševim umstvovanjem i Vukovim svedočanstvima, kumstvima svetim i pobratimstvima večnim. Otuda je ova pesnička knjiga bila dug mestu svoga mladalačkog sazrevanja i uzrastanja ka istoriji koliko i mitskim nedogledima svaki put baš onako kako sam pesnik naglašava „Da nam i Gospod sveisto vidi. I da nam pesma bude zaradosna, a molitva nam više dar, no uzimanje“…

U pesničkoj knjizi „Okajnice“ prijateljovanje je zlatna nit ovog pesničkoj jezika, u kojem pored najdražih, svojih roditelja svudprisutnih, i drugi ukućani su ljubavlju punjeni, ne samo rečima već i ćutanjima ponekad čujnijim od svega do sada rečenog…

Pesnik u kratkom zapisu pokušava da dešifruje sopstvenu nedefinisanost ili nedostajuće, a bitne podatke u ličnoj karti. Otud, uz „Okajnice“ stavlja znak pitanja, a uz mogući odgovor u kontekst rečenog i prećutanog – iskaz to sam ja – obeležava uzvičnikom. Uz to, čitaočevu nedoumicu, postavlja nasuprot tih činjenica jednako stvarnih i nadrealnih.

Zapis povodom pesničke knjige „Teslamentarno“, svojevremeno sam nazvao pesmotvorno a očuđeno – do kraja. Čini mi se da taj naslov pokriva poetičku punoću poezije Adama Puslojića, iako je u tom trenutku zapisivanja mogao da bude predgovor ove najnovije knjige, kojoj je sam Adam Puslojić dao izvesne putokaze i imaginativna značenja, neophodna za dublju čitljivost. Zapravo, u dogovoru sa svojim lirskim junakom i sabesednikom iz samog kosmičkog središta – Nikolom Teslom, koji na planetarno znanoj fotografiji, drži u rukama knjigu tek napisanu… U svakom slučaju, verovaćemo Adamu Puslojiću na reč – pogotovu, kad iznosi dovoljno argumentacije pred nas – njegove čitaoce: „Još dok sam ovu knjigu stihova pisao, navirala mi je u um pomisao: Nikola Tesla u stvari čita upravu tu moju knjigu ‘Teslamentarno’ za koju je znao da je moram napisati…“ Elem, reč je o putovanju kroz – vreme! To je u ostalom bio jedan od osnovnih eksperimenata koji je i sam najavio na prelazu u svoju ezoteričnu fazu istraživanja. Slučaj žive „kosmičke atemporalnosti“! „Tesla je, jasno, otišao u budućnost i uživao… Da vidi mene kako pišem svoje delo… Sve drugo je predgovor, pre – govor. Govor iz reči još neizgovorenih, a kamoli napisanih, bilo bi manje značajno i nedovoljno za otključivanje zatajne, uveliko šifrovane brave, pod brojem 1943. – brojem godine odlaska Nikole Tesle u kosmos i godine dolaska Adama Puslojića u rodnu Kobišnicu – među Krajince…“

Zaista, istinskom pesniku, uz to neporecivom potomku Teslinom, na izvestan način sav pesnički jezik je u funkciji pribavljanja i drugih duhovnih svojstava, svetlosnih, nadasve… Otud, ova poezija postaje nezamenljiv transformator jezika i onog metafizičkog sloja saobraznog autobiografizmima i kolektivim imenovanjima hrisolikosti u zajedništvu i zavetništvu…

Foto P. Mitić

Voljenoj ljubav otežava

Pobedili smo! To je sve što mogu znati

o slavnom učinku ove naše lirske

i epske satrapije.

Linija života i ne drži više do mene

Već se jedva i nazire na pozadini

tmaste zastave neba, kojom, gle,

uveliko mašu neka deca i vetar.

I mojoj voljenoj ljubav otežavaju.

Živ jesam i još to mogu oglumiti

poput Jorikove bele lobanje u toj

zadrhtaloj ruci Hamletovoj. Čuj

da mu um svode na „Biti ili – ne!“

Ili tako nekako, dotrajalo već sasvim.

Još jedino njegov grobar

zna istinu o smrti sve do kraja.

Ali je prepušta ustima Ofelije.

„Cvetu – cveće!“, Hamlet je dariva,

jer i zna da – mrtva usta ne govore

niti istinu od Gospoda nama datu,

a i koju Ofelija ume da prećuti.

Voljenoj istina ljubav otežava,

to iz osnova naučiti mora, a tako

(jer Bog je u toku) da to pesnicima

Dvanaest zapovesti budu – deset.

Izvor: Radomir Andrić/novosti.rs

Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Najopasniji predsjednik Amerike u istoriji: Da li će Donald Tramp biti uhapšen
Next Article Ova godina je fešta za ljubitelje bioskopa

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Vučiću, ako slučajno želiš da nam pomogneš, ne dolazi sad

Pošto se u nekim medijima i na društvenim mrežama pojavila nezvanična informacija da bi na…

By Žurnal

Amerika i Kina: Špijunski baloni, sateliti i leteći objekti – šta motri sa neba

Nekoliko dana nakon što su šokirani građani Bilinga, najvećeg grada u američkoj saveznoj državi Montana,…

By Žurnal

Loš tekst dobrih pravnika

Ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović reagovao je na Predlog…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

MozaikNaslovna 2

Hodočasnici pješače ka Ostrogu uoči praznika Svetog Vasilija

By Žurnal
Mozaik

Jovan Janićijević Burduš – nesuđeni kum u Kopolinom remek djelu

By Žurnal
Mozaik

Kuća vojvode Gavra plijeni ljepotom

By Žurnal
Mozaik

I delfini mogu da pate od Alchajmerove bolesti

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?