„Bude ponekad teško čovjeku, kad ga nekakva patnja skoli;
Pa ode da traži riječ neku,
kao travu od koje manje boli“, zapisao je još u Brozovo vrijeme Vito Nikolić.
Možda je ministar Sekulović, baš tako pritisnut nekom tegobom, skoljen nekom političkom mukom, ili može biti vođen baš nekom naprednom idejom, za vikend skoknuo do Žabljaka, da na visini i svježini razbistri misli i obnovi snagu mladoženje – nađe neku travu čudotvoru. Možda se jednako slučajno u kafani za istim stolom na kafi tučio sa Zoranom Pažinom, bivšim ministrom pravde. Možda bi bilo i treće možda da se nijesu sreli baš u kafani čiji je gazda sin Duška Markovića. E, to ne može biti slučajno. Kad se to sve poklopi ne izostaje ni namjera. Kod Duška – crne kutije se ne dolazi slučajno.
Iako je u našem političkom kontekstu sve moguće pa i to da Sergej blefira DPS-ovce i podiže sebi, šefu Dritanu i vlasniku Željku (on nije ovca, on je krupniji) cijenu uoči pregovora sa većinom parlamentarne većine, vjerujem da su ipak konkretni razlozi kafenisanja između ove dvije zaumne glave.
Tamo gdje su Željko i Miško i njihovi lakeji, tu nema poezije. Tu stanuje neki veliki i konkretni šićar.
Ipak, šta god da je, prekardašio si sve mjere Batistuta iz Brskuta. Da piješ kafu i ćakulaš sa Pažinom koji je bio glavni mešter kada se pisao sramotni zakon o slobodi vjere. Taj nazovi zakon je na ulice izveo stotine hiljada građana i na talasu tog revolta je odletio u opoziciju Pažin i njegov šef Đukanović. A došla nova ekspertska Vlada i ti u njoj kao advokatski pripravnik, djelatnik NVO sektora i smatrač – odnosno politički analitičar.
Kada se koju sedmicu ranije tvoj saradnik, direktor policije Zoran Brđanin našao na kafi sa Raškom – „kravicom“, svako pristojan je bio potpuno zatečen. Ili si ti, glavni policajče, potpuno neuk pa hoćeš da čuješ nešto od političkog marginalca koji je postao lider nekakve strančice poslije Draginje. Ili imaš nečasne inteterese? Još ako si tih dana bio i na teferič i sa Duškom dugouškom Markovićem, e onda na tebe već treba računati drugačije.
Ko ste vi, uopšte, i u ime koga se sastajete sa vojnicima režima koji je opljačkao i ocrnio ovu zemlju. U ime koga to radite? U ime vašeg ili tuđeg nečasnog interesa? U ime nedoličnog znanja i nedoraslosti vremenu i zadatku? Ko ste vi da kafenišete sa zlom, ako smo vas mi makar i nevoljno postavili da to zlo uništite?
Samo još Sekuloviću i Brđanine da se sastanete na kafici sa Zoranom Lazovićem, predlažem tu u Podgorici u „Pauzi“, pristojni ljudi uvijek imaju svoja kafanu i kafedžiju – Duška. Zoran vas može naučiti mnogo čemu konkretnom i operativnom. Ako do tada budete na pozicijama.
Zaista su prilike nenormalne kad se novinski tekst o policajcima i depeesesovcima počinje lirikom. Vrag je odnio šalu.
Petar Ivanović
