
Aleksandar Raković, napirlitani kokot, sada već ideološki izvitoperenog i štetočinski orijentisanog Srpskog sveta, je u intervjuu za „Balkan info“ obznanio novost: ko je, u stvari srušio Đukanovića 30. avgusta 2020. godine!? Pogađate, Đukanovića je srušio lično on!? Po Rakoviću, dakle, Đukanovića nisu srušile litije, stotine hiljada ljudi na njima, Mitropolit Amfilohije sa vladikama i sveštenstvom, desetine i stotine intelektualaca, među kojima je bilo i građana nepravoslavne vjeroispovijesti.
Raković je za „Balkan info“ ustvrdio da je Đukanovića srušio on sa svojim okruženjem, i naveo: „Da, nije bilo nas, tih pobeda ne bi bilo“!?! Elem, kojih to „nas“, nije tačno objasnio da znamo sve te „pobjedničke“ klovnove naknadne pameti !??
Kojih „njih“, kada je opštepoznato da je učešće Rakovića u rušenju Đukanovića bilo ravno nuli!? Tačnije, efekat Rakovićevog rada nije bio veći od pregalaštva gonjenja gusaka po zadimljenom dvorištu. Ali, avaj, to što je bio ništavan u vrijeme litija ne sprječava ga da očajno usklikne: „Ja, pokušavam javnosti objasniti šta se desilo u Crnoj Gori, jer ima onih koji su krili šta, se dešavalo 2020. godine“!?
Krili, veli!?
Potom objašnjava „ko je krio njegove zasluge“, rekavši da su to bili: „separatistički krugovi Mitropolije crnogorsko primorske, koji i dalje lažu“!? Eto, pronašao je „separatiste u Mitropoliji“ koji „osporavaju veličinu“: ništavnog, budalastog i samoljubivog klovna Rakovića, i još lažu!? Ustvrdivši: „prosto ne mogu da vjerujem da ima ljudi koji tako zloupotrebljavaju srpsku mantiju“, Raković je prstom ukazao na oca Gojka Perovića, rekavši da Gojku Peroviću „stvara nelagodu kada mu se kaže da je srpski sveštenik“, navodeći kao dokaz neku TV emisiju. A zatim likuje, rekavši: „To je onaj što je bio rektor na Cetinju, pa je smenjen, pa došao u Podgoricu,…, to su oni koji ne poštuju Srbiju“!? Time je Raković potvrdio da su ideolozi Srpskog sveta bili za progon i degradiranje elitnog sveštenika Mitropolije, oca Gojka.
Potom je Raković publikumu objasnio kako je bilo „jako teško u tom momentu raskrinkati tu grupu, koja je bila nemilosrdno spremna da pogaze ono što su ljudi (misli na sebe i okruženje, op. a.): osmišljali, spremali, radili na tome i uspešno priveli kraju“!? Zatim je utvrdio da, uprkos „separatističkim strukturama Zdravka Krivokapića i Gojka Perovića“ koji su odstranjeni (zahvaljujući Rakoviću i njegovom krugu, izgleda(!?), op. a.), Raković ukazuje i na druge sveštenike Mitropolije koju moraju biti kažnjeni tako što će biti „pod lupom“!?
U tom smislu kaže: „Ostali sveštenici Mitropolije (separatisti, autonomaši, op. a.) moraju da se pokaju i rehabilituju, to pokažu svojim delom, ne može to brzo,…, treba vrijeme za koje će se pokajati, pa da ih vidimo, pratimo“!? Ukratko, da se najbolji sveštenici Mitropolije pokaju i da se prate, pa da se vidi da li su dostojni da dalje budu sveštenici!? Ludilo, zar ne? Tako dolazimo do fakta da se Raković pretvorio u inkvizitora, koji optužuje sveštenike, predlaže kazne, progone, praćenja, pod izgovorom da su oni „crkveni separatisti i autonomaši“. I odmah se postavlja pitanje, poslije ovih izliva mržnje i sijanja ekstremizma, zbog čega patrijarh Porfirije nije pozvao na razgovor Aleksandra Rakovića i vaspitno mu, uz uši „zalijepio šamar preko stola“!? Ili, zašto Patrijaršija nije na ovo oštro reagovala i rekla sumanutom Rakoviću da ne manita i da „zatvori gubicu, jer nije vrijedna zanata“!? Jer, ovakve halucinacije, koje truju medijski prostor, mogu nanijeti nesagledive posljedice ugledu SPC i Patrijaršije, zbog nereagovanja. U stvari, već su nanijele, što će vrijeme pokazati!

Što se tiče rušenja Đukanovića, uloga Aleksandra Rakovića je bila maksimalno destruktivna: stalno „nabacivanje lopte“ Đukanovićevom ideološkom krugu, što je upotrebljavano za borbu protiv litija!? Za rušenje Đukanovića, Mitropolit Amfilohije je sproveo litije, koje su bile odraz jedinstva pravoslavnih Srba i Crnogoraca, jer se samo tako mogao srušiti stari režim. Za to vrijeme, Raković je svojski radio na razbijanju jedinstva pravoslavnih Srba i Crnogoraca što je značilo direktnu i eksplicitnu podršku Đukanoviću u progonu Crkve.
A to je radio stalnim vrijeđanjem Crnogoraca, što i sada radi, kao i tezama da oni Srbi koji ne glasaju DF, uopšte nisu Srbi!? Dakle, i Srbe u Crnoj Gori Raković dijeli na podobne i nepodobne, a ne samo sveštenike. Zato nije ni čudo da sada poput Pontija Pilata „pere ruke“ i pokušava da sebe lažno predstavi rušiteljem Đukanovića 2020. godine, mada je očito da je Raković i tada i sada, bio i ostao, spoljni saradnik Đukanovićevih ideologa, s kojima „ruku pod ruku“ igra isto antisrpsko i anticrnogorsko kolo. Osim što je od Srpskog sveta napravio bizarnu Pretorijansku ideološku gardu šefa režima u Beogradu, Raković je kao perjanica toga „Sveta“ svo vrijeme bio tvrdi saveznik Đukanovićevog režima, a sada je: nevješto prikriveni saveznik i sluga Đukanovićevih propagandista.
Rakovićev cilj je i dalje razbijanje pravoslavnog jedinstva, koje je srušilo Đukanovića, progon sveštenika koji su besjedama Đukanovića „na nos pobili“ i vraćanje Crne Gore u vode gdje će Đukanovićevi propagandisti efektno odraditi svoj posao planiranja i sprovođenja krvomutnje u društvu.
A što se tiče oca Gojka Perovića, više je u rušenju Đukanovića značaj imao bilo koji: samo jedan govor ili jedna besjeda oca Gojka, nego sve što je ikad izgovorio i uradio Aleksandar Raković i svi divljaci „Srpskog sveta“, koji su ideološki maniti poput njega. Po onome što je govorio, da se Raković pita: pravoslavni sveštenici u Crnoj Gori bi opsluživali samo podobne Srbe, one koji glasaju ZBCG, a ostalim Srbima i Crnogorcima bi bila zatvorena vrata pravoslavnih crkvi, pravo ispred nosa“. Ili nije tako „Srpski svete“? Hajte da vas čujemo, prije nego što vam presudimo! Mada, možete da se pokajete, pa ćemo da vas pratimo kroz vrijeme, da vidimo može li vam se bar nešto oprostiti.
Za portal „Žurnal“: Vojin Grubač