Kretanje cijena sirove nafte na globalnom tržištu podsjeća na situaciju sa kojom se svakodnevno suočava bolesnik kojim ima srčanih problema. Dok nema spoljnih stresova, on nema problema, ali svaka sekiracija dovodi do nove tahikardije, ubrzanog rada srca i predinfarktnog stanja za evropske ekonomije, koje glume da se ne nalaze u recesiji
Vrijednost “crnog zlata” u posljednje dvije godine varirala je u opsegu od 70 i 125 dolara po jednom barelu. Nažalost, mnogo je spoljnih faktora koji utiču na kretanje cijena ovog energenta. Prvi – zakon ponude i potražnje. Drugi – stanje u kom se nalazi Kina kao najveći potrošač. Treći – uvedene sankcije koje su poremetile lance snabdijevanja. Četvrti – lov u mutnom, odnosno pokušaj velikih igrača, rafinerija, da iskoriste haos u svijetu kako bi ostvarili ekstraprofit.
Posljednjih nekoliko mjeseci prisutan je još jedan, a to je hladnoratovski sukob SAD i članica naftnog kartela OPEK plus. U interesu Rusije i Saudijske Arabije je da se cijena “crnog zlata” kreće oko 90 dolara. Moskvi je to neophodno kako bi mogla finansirati rat u Ukrajini, a Rijadu kako bi zakrpio neke budžetske rupe napravljene u nekom prethodnom periodu. S druge strane, SAD ne odgovora visoka cijena goriva zbog straha od ulaska u recesiju, a pogotovo u predizbornoj godini.
Moskva i Rijad su smanjivali proizvodne kvote kako bi izazvali nestašicu i rast cijena, dok je u Americi, Gvajani i Brazilu došlo do istorijskog rasta proizvodnje kako bi se ti manjkovi koliko-toliko kompenzovali. I to je nekako držalo cijenu barela između 85 i 90 dolara.
A onda je došlo do potpaljivanja fitilja na Bliskom istoku, između Izraela i Palestinaca. Iako se u prvi mah očekivalo da će on pogurati cijene u nebo, barel na više od 100 dolara, do toga ipak nije došlo, jer je došlo do pada tražnje, ali se pokazalo i da privredni oporavak Kine nakon “kovid” zaključavanja neće ići baš predviđenim tempom.
Rezultat tih kretanja doveo je do toga da je cijena jednog barela pala na oko 72 dolara. Počelo se to osjetiti i prilikom kupovine goriva na domaćim pumpama. A onda novi šok. Jemenski pobunjenici Huti, koje podržava Iran, pojačali su svoje napade na brodove u Crvenom moru u znak odmazde zbog izraelske vojne operacije u Gazi.
Ovi napadi improvizovanim dronovima i raketama primorali su neke od najvećih svjetskih brodskih i naftnih kompanija da obustave tranzit kroz ovo područje. Opet tahikardija i razlog za novu glavobolju. Zaključak – dok god se svijet nalazi u poludirigovanom haosu, dok veliki naftni igrači ostvaruju rekordne profite i ne zasite se – letjeće perje i rakete.
Veljko Zeljković
Izvor: Glas Srpske
