Piše: Miloš Lalatović
Svaki čovjek ima svoj put. Jedan je Put, drugi stranputica. Ali u okviru i jednog i drugog ima mnogo staza i puteljaka. U okviru jednog istinskog Puta, koji je naš Gospod Isus Hristos ima mnogo načina kako doći do njega. Tako su i mnogi svetitelji odabrali svoj, neki kao mučenici, prepodobni, besrebrenici, a neki kao jurodivi, tj. ludi Hrista radi.
O ovom načinu podviga je govorio još apostol Pavle u jednoj svojoj poslanici. Skoro od samog nastanka Crkve izdvajali su se manje ili više pojedinci koji su stremili jurodivosti. Negdje u desetom vijeku u Romejskom carstvu, kojeg danas znamo kao Vizantija, pojavio se naizgled beznačajan čovjek, slovenskog porijekla. Zvao se Andrej. Bio je krasan i dušom i tijelom. Služio je kao rob kod jednog bogataša Teognosta. Ovaj ga je mnogo zavolio, ali se Andrej pod uticajem jedne vizije napravi lud. Pošto ga je volio, odveo ga je u manastir da se liječi, gdje je ostao četiri mjeseca. U toj svetinji su se nalazile mošti Svete Anastasije Uzorošeteljnice, kojoj se Andrej potajno molio. Pošto nije bilo boljitka, otpušten je da luta ulicama kao umobolan. Tu počinje njegovo dugogodišnje duhovno putovanje. Vrlo teško i zahtjevno. Što od ljudi, koji su ga omalovažavali, što od hladnoće ili žege, a ponajviše od demona sa kojima se susretao, razotkrivao i remetio njihove planove.
Tokom Andrejevog jurodstva naizgled ludi čovjek, kojeg se jedni gade, drugi ga sažalijavaju, treći su ravnodušni, čitao je srca ljudi i njihove namjere.
Jednom se jedan bogataš loše ponio prema njemu. Demoni, koje je Andrej vidio su se radovali što će to ponašanje tom čovjeku biti na pogibao. Ali čovjekoljubivi “ludak”, raspravljao se sa njima da je ovaj njega uvrijedio, da mu on oprašta i molio Boga da čovjek nikakve štete nema od toga.
Drugi put je razotkrio pomisli čovjeka koji je nameravao da opljačka grob tek sahranjene bogate djevojke. Kao kaznu za to djelo, pošto nije poslušao Svetog Andreja, ova mu se upokojena djevojka javila podigavši se mrtva iz kovčega , iskritikovavši ga što se nije sažalio na njenu mladost, nego je ostavio golu u grobu. Nakon čega je isprepadani čovjek oslijepio i proklinjao svoje halapljivo grlo i stomak.
Treći put je otkrio namjere demona, koji su se na sahrani vrlo uglednog i bogatog čovjeka dogovarali kako će nakon sahrane, njegovo tijelo sažeći sumporom, a njega odvesti u pakao, pošto je ovaj bio veliki grešnik, ubica, nemilosrdan, mnoge osobe oskranavio što prirodnim, što protivprirodnim bludom. Sveti Andrej imajući veliku smelost pred Bogom osujetio je demonsku čovjekomrzačku namjeru.
Slučajno je jednom zalutao u javnu kuću. Iznad prostitutki je vidio demona bluda. One su htjele da ga namame na blud, čudile se njegovoj celomudrenosti, kao kod mrtvog čovjeka, a on ih nije osuđivao, nego im je govorio da ih Bog voli.
Jedno od najvećih čuda vezanih za Svetog Andreja Jurodivog je viđenje Presvete Bogorodice u Crkvi Vlaherna dok je jednom bio na večernjem bogosluženju sa svojim učenikom Epifanijem. Ovo se dogodilo prvog Oktobra po starom kalendaru, a četrnaestog po novom. Tokom viđenja Presveta Djeva je iznad glave hrišćana držala Pokrov, koji ih štiti od raznih nedaća i zala. Po ovom događaju Pravoslavna Crkva je ustanovila praznik Pokrova Presvete Bogorodice.
Posle nečuveno teških podviga upokojio se 911. godine.
Sveti Andreje Jurodivi, moli Boga za nas.
