Piše: Miloš Lalatović
Nije kriva supstanca, niti navika, ona je poslužila samo kao pribježište. Izgleda da su nam pogrešni dali utočište, možda i nijesu, samo ništa nema besplatno. A, usluge se naplaćuju.
Koliko ste puta čuli, “prokleta droga, tablete, kriminal, prejedanje, kocka, seks (razni oblici), pornografija, cigarete, kafa, energetski napici, pretjerani rad, lijenost, filmovi, muzika, knjige, umjetnost. Ovo su uobičajene zavisnosti, a ima i onih neobičnih, kao što je skupljanje smeća, pranje ruku, pretjerana higijena, ekstremna škrtost, koja se ispoljava u raznim bizarnim oblicima, poput, štednje toalet papira na krajnje neobičan način, pozajmljivanje stvari, za koje unaprijed nema namjera da se vrate, pretjerana konzumacija određenih začina, nepotrebno skupljanje besmislenih predmeta. Jedna od tipičnih i netipični zavisnosti, koja je možda i najopasnija jeste zavisnost od magije, gatanja, vračanja, okultizma. Moguće, da je lakše skinuti se sa heroina u poodmakloj fazi nego od okultizma.
Problem kod svih ovisnosti je što je teško izaći na kraj sa zavisnicima. Spremni su i do krvi da brane svoju tzv.naviku. I možda je apsurdno ubjeđivati nekog u destruktivnost nečega. Svi smo zavisni bar od nečega, možda od kikirikija, ali ako nam neko kaže da pretjerujemo, skloni smo da alarmiramo sve skrivene advokatske kancelarije u univerzumu, kako bi dotičnoj osobi dokazali da griješi, da je to u stvari zdravo, u redu i sasvim na mjesto što mi radimo.
Ovo je samo manja vrsta zavisnosti, a tek šta reći o heroinskoj… Zavisnici ili ljudi, koji su imali kontakt sa heroinom kažu da je prvi put kada se uzme ova supstanca, posebno intravenozno, ne može se uporediti ni sa čim. Možda sa slikom siromašnog djeteta, koje sanja veliku skupu igračku za novogodišnje i božićne praznike, svjesno da nema šanse da istu dobije. A, onda se desi čudo, neko mu je donese sa osmjehom pravo u krevet u božićnom jutru, čestitajući mu praznik. Ovo je i slaba predstava nekih zavisnika, jer ista supstanca, pogotovo heroin kod različitih osoba izaziva i različite efekte. Šta ko želi to i dobije, možda ne svjesno, ali ispod nekih arhetipova nesvjesnog, možda zakopanog ko zna kad i od koga, nađe to ,,zakopano blago“.
Vladeta Jerotić : Da li je težnja ka usavršavanju urođena čoveku?
Znači da se ima posla sa nečim što se ne može adekvatno pobijediti svojom voljom. Neki period, pa i duži, usled raznih trauma, povreda, oštećenja zdravlja opasnog po život, može. Ali, opet, ostaje, da mi je samo još jedan put.
Može se reći da svi mi, većina, živimo na ovaj ili onaj način u odlaganju toga jednoga puta, jer ako ga učinimo, najvjerovatnije neće biti samo jednom. Biće onoliko dokle želimo i možemo da dođemo do toga. A, mnogi se nijesu vratili sa toga puta.
Po nekim hrišćanskim teolozima iza svake strasti, pogotovo iza očiglednih grehova, stoji demon. A od demona nema boljeg advokata. Možete se raspravljati sa njim koliko hoćete, a on to baš i želi, pobijediće vas. Udariće na sujetu i reći, hajde, ti si prepametan. Ako poslušate ovaj poziv nećete proći bez ,,ozleda“, bar donekle. Mislim na psihičke i duhovne ozlede, a moguće i tjelesne, pa i smrtne.
Sa demonom nema priče. A često kad razgovarate sa ,,samim sobom“, prepirete se u sebi sa pomislima, u stvari razgovarate sa entitetima iz podnebesja, tj.demonima.
Kad bi stvarno vidjeli demone u stvarnosti, najstrašniji horor filmovi, ne da bi nam se činili kao dječija igra, nego mnogo ispod toga.
Ali, njima nije cilj da igraju igre Noći vještica, sa premaskiranom djecom, i nekim likom psihopatom koji ih plaši. Ne, on je vrstan gospodin, svjesni ili nesvjesni savjetnik velikog broja uspješnih ljudi. Može da vas učini ,,velikanima“ u ovome svijetu ili da vas uništi, ali sve to ide ka progresu ili regresu u vodenici smrti, tako da se na kraju ne zna ko je veći gubitnik.
Jedna od omiljenih demonskih strasti je politika. Da, nju sam zaboravio. On preko izvjesnih osoba, koji se predstavljaju kao značajne figure kroji kapu u mjesnoj zajednici, gradu, državi, pa i svijetu. Ubijedi ljude da su moćni, a u stvari ih posmatra kao bijednike, koje trenutno iskoristi, a potom nalazi nove i nove, jer, mašina mora da nastavi da radi.
Jedini način oslobađanja potpunog, ali to je za ogromnu većinu nedokučivo, a onda bar djelimičnog, oslobađanja od strasti i nevidljivih entiteta iz podnebesja, koji pletu svoje mreže zla, jeste obraćanje Bogu.
Prihvatam i one koji ne vjeruju, ali nije bitno, svako ima slobodu izbora. Uglavnom, Gospod Isus Hristos, nas je oslobodio ovih strašnih ,,faraona“ na Krstu, jednom zauvijek.
Gospode Isuse Hriste, pomiluj nas.
