Piše: Miloš Lalatović
Jedan od bitnih momenata u rok muzici, njenom kontra smjeru od koga je bila krenula, jeste pojava benda Velvet Underground.
Velvet Underground je bend koji se suprotstavio vladajućoj hipi ljubavi toga vremena i krenuo surovim putem inspirisanim njujorškim asfaltom. Osnovan je 1964.godine.
Život Lu Rida je bio jako problematičan, kao i kod velikog broja rok zvijezda, ali sa određenim specifičnostima. Rođen u njujorškoj četvrti Bruklinu, u jevrejskoj porodici 1942, u periodu Holokausta, kad su Jevreji bili jedino bezbjedni u Americi. Od djetinjstva i tinejdžerskog doba ekscentričan. Već u doba adolescencije počeo da svira rok gitaru i svirao u nekoliko rok bendova. Možda bi se njegov život najbolje mogao uporediti sa životom bitničkog pisca Vilijama Barouza. Ono što je Barouz za bitnike, to je Rid za rok muziku. Njegov stil je autentičan, mračan, odudarajući od većine. Često je u svojim pjesmama opisivao upravo svoj stil života, neodređenu seksualnost, zavisnosti, probleme na njujorškim ulicama. Često je nazivan “Kraljem Njujorka“, ovaj nadimak mu je dao Dejvid Bouvi, a koji je nevjerovatno volio Lu Rida. I sam Bouvi je imao sličan životni i muzički put Ridu, samo što je za razliku od njega Bouvi znao da komercijalizuje bolje svoj rad. Rid je bukvalno bio muzičko podzemlje toga perioda kada je osnovao Velvet Underground. Mada i Bouvi i Rid se smatraju pretečama panka i novog talasa. Osim Bouvija, Rida su vrlo voljeli Peti Smit i Blondi.
Menadžer Velvet Underground-a je bio Endi Vorhol, čuveni umjetnik pop arta. On je doveo i njemačku muzičarku Nico, sa kojom se Rid nije baš slagao, ali joj je posvetio pjesmu Feme Fatale.
Od 1970/ih započinje solo karijeru. Objavio je više albuma od kojih je najpoznatiji Transformer, gdje mu je značajno pomogao Dejvid Bouvi, ali i album Berlin, iako u početku nije imao veliki komercijalni uspjeh, danas se smatra vrhunskim Ridovim djelom. U ovom periodu Rid se okreće alkoholu i drogi. Ipak, 1984.godine, vraća se osvježen na scenu, nakon što se očistio.
Rid je pri kraju života objavio album sa Metalikom, Lulu, koji nije postigao značajan uspjeh, uprkos najavama Bouvija Ridovoj udovici da će biti nešto poput albuma Berlin. Zahvaljujući ovom albumu Metalika se zamjerila svojoj brojnoj publici. Ipak je interesantna veza i saradnja Lu Rida kao andergraund art umjetnika sa treš metal bendom. Moguće da će se nekad i ostvariti Bouvijeve prognoze.
Rid je patio od šećerne bolesti i hepatitisa, bez obzira na svoje teško zdravstveno stanje, držao se do samog kraja života optimistički, u septembru 2013.godine dao je intervju u kome je rekao da je on maltene besmrtan, ali umro je već u oktobru iste godine.
Lu Rid, usamljena figura rok muzike i neshvaćeni dječak sa njujorških ulica, ostaje jedan od najprepoznatljivijih simbola popularne kulture dvadesetog vijeka, iako uvijek andergraund.
