„Alo, bre. Ej. Ovo je moja zemlja.
Nije ginuo samo tvoj, nego i moj deda.
Ko se bre stidi porekla? Nikad u životu.
Al’ i da živim stoput, prezirô bih onu sortu
što kleveta i laže, i misli poluprisebna
da sve što lupi – sekund kasnije postane istina.
Nikad član ničega. Nikom na spisku platnom.
Nijedno svoje slovo ne bih prodao ni za zlato.
Nisam za NATO. Dobro pamtim bombe.
Nisam druga Srbija. Nisam krug dvojke.
Samo ne mrzim nikog. Rođen kao Jugosloven.
Sve su puške tuđe. Sve su žrtve moje.
Svi ljudi. Sve nacije. Sva sela što gore.
Svako ko je nevin pao za vaše parole.
I nisam vernik, i čak ne volim crkvu.
Al’ kad je neko ruši, zaledi mi dušu.“