Novi kolumbijski predsjednik, bivši gerilac Gustavo Petro, dio je novog ljevičarskog talasa koji preplavljuje Latinsku Ameriku
Pobjedom ljevičara Gustava Petra na predsjedničkim izborima, Kolumbija se pridružila novom talasu ljevičarskih političara koji su došle na vlast u Latinskoj Americi.
Ljevičarski kandidati su ove godine pobjeđivali u u Čileu i Hondurasu, a ankete pokazuju da bi bivši predsednik Brazila, Lula da Silva, takođe mogao da pobijedi na izborima u oktobru.
Latinoamerička ljevica ima dodatni razlog za slavlje: nikada ranije kandidat iz tog političkog spektra nije pobijedio na predsjedničkim izborima u Kolumbiji.
Budući predsjednik Gustavo Petro i njegova potpredsjednica Fransija Markes predlažu formiranje progresivne osovine u regionu, zajedno sa istomišljenicima. Izbornu pobjedu Petru su prvi i čestitali lideri Meksika, Čilea i Argentine, Andres Manuel Lopez Obrador, Gabrijel Borić i Alberto Fernandez.
„Novi ljevičarski talas jača u regionu”, kaže u intervjuu za DV politikolog Jan Besten. Međutim, u poređenju sa prvim talasom, između 2000. i 2010. godine, čini se da je ovaj jači, jer su današnji izazovi daleko veći, smatra taj stručnjak sa Instituta za Latinsku Ameriku univerziteta u Berlinu.
Pobjeda Ljevice u Latinskoj Americi uglavnom je posljedica lošeg upravljanja tokom pandemije, ekonomske krize i rastuće društvene nejednakosti.
Ljevica sa nijansama
U prvoj deceniji milenijuma, ljevičarski kandidati pobedili su na ključnim predsjedničkim izborima, kao na primjer Hugo Čavez u Venecueli, Lula da Silva u Brazilu, Nestor Kirhner u Argentini, Mišel Bašele u Čileu, Hose Muhika u Urugvaju, Evo Morales u Boliviji i Rafael Korea u Ekvadoru.
Politikolog Besten, međutim, ističe da „radikalna ljevica poput Čavezove, ne može da se poredi sa umerenom levicom poput Lule da Silve. Svaka zemlja ima drugačiju političku i društvenu realnost.“
Prema riječima Flavije Frajdenberg, direktorke Centra za političke reforme u Latinskoj Americi, ljevičarske vlade u regionu nastavljaju da pokazuju nijanse. Pri tom se mora praviti razlika između socijalne, ekonomske i ideološke ljevice.
„U prvom redu moramo da razlikujemo demokratske i nedemokratske političke sisteme”, naglašava Argentinka u intervjuu za DNJ. Ona dodaje da Venecuela, Nikaragva i Kuba, gdje vladaju levičari, ne mogu da budu uvrštene u grupu demokratskih zemalja.
Prema mišljenju Flavije Frajdenberg, realnost u Čileu je znatno drugačija, jer predsjednik Borić predvodi umjereniju ljevicu koja poštuje ljudska prava i slobode. U tu grupu lijevog centra, Frajdenbergova „još uvijek ubraja“ i argentinskog predsjednika Fernandeza i njegovog meksičkog kolegu Lopeza Obradora, iako u njihovim odnosima sa važnim nezavisnim tijelima i medijima posljednjih godina ima sve više tenzija.
Stigmatizacija, uobičajena praksa
Politikolog Besten objašnjava da ga nije iznenadila aktuelna kampanja stigmatizacije i ponižavanja u kolumbijskom izbornom procesu. Optužbe da bi Petro južnoameričku zemlju pretvorio u „drugu Venecuelu“ nisu ništa novo.
„Tu strategiju izjednačavanja ljevičarskih političara sa Madurom i terorizmom, nedavno smo primijetili u Čileu i Peruu. Ali to nije uspjelo i samo je išlo na ruku dotičnim kandidatima.„Ne mislim da Petro ugrožava demokratiju u Kolumbiji“, kaže Besten. Kao gradonačelnik kolumbijske metropole Bogote i senator, Gustavo Petro bio je dio institucionalne strukture.
Flavija Frajdenberg smatra da je Petrov veliki izazov da pokaže gdje će se u lijevom spektru pozicionirati. Za nju ne predstavlja problem to što je Petro bivši gerilac:
„Veliki uspjeh demokratizacije naših zemalja je u tome što djelovi Ljevice, koji su se nekada opredijelili za oružani put, u međuvremenu preko demokratskih izbora učestvuju u političkom nadmetanju.“
Izvor: Vijesti
