Kada se uporede političke priče o „reformama“ u Demokratskoj partiji socijalista i ono što je javnost mogla čuti od novog rukovodstva DPS-a jasno je da se radi o veoma udaljenim i nedefinisanim „promjenama“ zasnovanim na neodređenostima, iz više razloga.
Izbor Danijela Živkovića za novog predsjednika DPS-a je bio i više nego očekivan, ne zbog njegovih posebnih zasluga za tu partiju, već zbog odluke onoga ko i dalje stvarno odlučuje o svemu u toj partiji. Istovremeno, prikazivanje Mila Đukanovića maltene kao „mitske ličnosti“ od strane Živkovića i „dramatizacija“ njegove uloge u novijoj političkoj istoriji Crne Gore predstavlja fenomen kulta ličnosti, nerazumljiv za 21. vijek. Živkovićeva rečenica izrečena u Nikšiću „jedina satisfakcija za mene će biti kada vidim leđa ovima koji su sada na vlasti, kad ih vidim u političkoj prašini i kada vratimo Mandića, Kneževića i sve druge neprijatelje Crne Gore u onaj boks u Skupštini Crne Gore koji njima pripada“ jasno govori o profilu ličnosti novog predsjednika DPS-a. Očito je Živković odlučio da nastavi sa praksom svog prethodnika i lovom na „državne neprijatelje“ i da će mu to biti glavni zadatak. Novi lovac odlučan je da se oprobanim metodama obračuna sa svima koji nijesu po volji njegovoj partiji.
Naravno, pod uslovom da mu se pruži prilika da iskaže sposobnosti u lovu te vrste, odnosno ako birači na narednim parlamentarnim izborima budu uvažili tu njegovu sklonost. Sve do tada mora ostati u opoziciji i spremati strategije lova, a to može potrajati. Nije fer da samo Andrija Mandić i Milan Knežević imaju privilegiju da budu „državni neprijatelji“. Moraće novi lider DPS-a da smisli ko bi sve mogao biti novi „neprijatelj države“ s obzirom na to da je nije izjasnio ko su i „drugi neprijatelji“.
Uz to može zamišljati kako da proširi „boks u Skupštini“ koji pripada toj vrsti ljudi i političara jer je veliko pitanje koliko će biti onih koji neće biti po volji Živkoviću. Sve pod uslovom da mu birači pruže šansu da nastavi politiku proganjanja ljudi u Crnoj Gori koji ne dijele stavove partije kojom će rukovoditi. Oni koji poznaju političku situaciju kažu da je to nemoguće u dogledno vrijeme, da će DPS na sledećim izborima biti između 15 i 18 odsto i da ta takva politička ponašanja moraju ostati iza nas. Naravno, ne treba ometati novog lidera DPS-a Živkovića da vježba i usavršava tehnike pronalaženja i lova „državnih neprijatelja“ sve dok je u opozicionom statusu, jer su posledice minimalne. Poznato mi je zašto i koga može ANB profilisati kao ekstremistu, ali takav pojedinac nema status državnog neprijatelja sve dok se ne stvore uslovi da njegovo činjenje ozbiljno ugrožava ustavni poredak.
Da li su Andrija i Milan i svi „drugi neprijatelji“ baš takvi ili su ustvari najveći državni neprijatelji Crne Gore oni koji su, zloupotrebljavajući položaj i ovlašćenja, potkradali sopstvenu državu i njene resurse, učestvovali u ogranizovanom kriminalu i korupciji, prilagođavali zakone svojim potrebama i tako sticali moć stvarajući privatnu državu i još mnogo toga, bez imalo osjećanja prema državi i njenim građanima.
Kada se uporede političke priče o „reformama“ u DPS-u i ono što je javnost mogla čuti od novog rukovodstva DPS jasno je da se radi o veoma udaljenim i nedefinisanim „promjenama“ zasnovanim na neodređenostima, iz više razloga. Prvi, da ne remete „šefovu“ volju, a time i stečene političke pozicije u partiji, drugi da pokušaju da ostanu blizu bar jednom broju svojih glasača. Treći je da se time novo rukovodstvo partije već sada distancira od preuzimanja odgovornosti za bilo kakve posledice koje mogu nastupiti u budućem radu. Najavljujući da nema posebnih promjena u programskim ciljevima, da će da se vrate „terenskom radu“, a posebno predstavljajući svoju jedinu političku satisfakciju kojom je zacrtao lov na „državne neprijatelje“, Živković i potpredsjednici osiguravaju alibi za mogući neuspjeh na sledećim parlamentarnim izborima.
Kako će biti organizovan i lov na terenu, da li će ići svi skupa ili svako pojedinačno, kako će filtrirati prikupljena „operativna“ saznanja i da li će biti formirani dosijei u dokumentacionim fondovima DPS-a, ostaje da vidimo.
Do tada treba istaći sjajnu izjavu premijera Milojka Spajića: „Čestitam svima koji su imenovani u zadnjih deset godina na sve funkcije, svim zastavama želim sve najbolje. Želim sve najbolje, želim da svako svoju zastavu zakači, koju god misli da treba. Da se ponosi njom, podržavam isticanje i trobojke i gaetuše, i albanske i bošnjačke, svih zastava uz državnu koja je obavezna i zakonom“. Izlaganje zaključuje „želim da se fokusiram na razvoj države i učlanjenje u EU“.
Ratko Kontić
Izvor: Dan
