Ne mogu da ne primjetim da su rizici u koje su se upustili politički akteri takvi i toliki da pokazuju kako se Milo više ne smatra bitnim protivnikom. URA potpisuje Temeljni, iako joj prijeti DPS. Demokrate ruše URA Vladu, iako to vraća DPS u igru….
Možda je jedna od nesumnjivih posljedica parlamentatne perverzije u CG (svak sa svakim; svak na svakog) i jedna vrlo vidljiva činjenica: niko se više ne boji Mila Đukanovića.
Naime, jeste naivno i glupo obarati Vladu koja smeta DPS-u (makar ta Vlada imala prethodnu podršku istog tog DPS -a). Jeste infantilno pokazivati inat u momentima ovakve državne važnosti političkog trenutka. Jeste ovo svojevrsno oživljavanje „mrtvog“ DPS-a… Sve je to tačno.
Ali, ne mogu da ne primjetim da su rizici u koje su se upustili politički akteri takvi i toliki da pokazuju kako se Milo više ne smatra bitnim protivnikom. URA potpisuje Temeljni, iako joj prijeti DPS. Demokrate ruše URA Vladu, iako to vraća DPS u igru….
Svakako, to liči na političku lakomislenost. Već čujem bojaznu opomenu „Ne varajte se, Milo je to“… itd. Ali u suštini, ovo nadgornjavanje političkih klinaca nad političkim ostacima DPS-a ipak mi ubjedljivije svjedoči da je i ovo pokazatelj kraja Đukanovićeve ere, nego prilika da on još jednom poleti.
Milija Todorović
