Ovo što vidite na slici je rimejk naslovne strane čuvenog sportskog nedeljnika SFRJ „Tempo“ iz vremena Svjetskog prvenstva 1978, koga se kao kroz maglu sjećam, ali mi u toj magli bliješti prizor kako Mario Kempes (u tadašnjem foto-šopu urednistva pomenutog lista) samouvereno korača ka prelijepom zlatnom peharu. Slika je napravljena u atmosferi fudbalskog čuda koje je narastalo na tadašnjem mundijalu, i koje je predvodio čudesni argentinski golgeter. Sve se to dešavalo na takmičenju u kom su nastupali i Njemci, i Italijani, i Francuzi i Brazilici, i možda najbolji tadašnji tim na svijetu – Holandija. Ta čudesna Holandija igrala je, na tom prvenstvu drugo mundijalsko finale za redom, i imala je dobru formu, koja je pregazila protivnike na putu ka završnici. Ali, jači igrački faktor od svega toga bio je inspiracija Kempesa, Pasarele i društva na čelu sa selektorom Menotijem.
Pogledajte Alvarezov juriš na hrvatski gol za vođstvo argentine od 2 : 0. I pogledajte dva Kempesova gola u finalu 1978. Kao prekopirano! Uvjerenje, hrabrost i sposobnost najboljih fudbalera Argentine, čine loptu namagnetisanom za njihove noge i kopačke. Sve liči da će ostati bez lopte, da će im je protivnici oduzeti, ali naprotiv, lopta kao da ide za njima i završava u mreži. Argentinci kao da su zaoposjeli loptu ili je lopta zaposjela njih, ali, ono što je bitno – ta lopta ne pripada drugima.
U predstojeće finale katarskog mundijala ulazimo sa očekivanjem vrhunske fudbalske predstave. Aktuelni šampion i realno gledano najkompletniji tim na ovom šampionatu – Francuska, protiv karakterističnog plavo – bijelog naleta. Borba za najboljeg strijelca: MBape i Žiru sa 9 golova, protiv Mesija i Alvareza sa isto tako 9 golova. Borba za titulu najboljeg igrača: MBape protiv Mesija. I Mesi sam samcat u borbi sa „bogovima i demonima“ fudbalske istorije. Ako Argentina pobjedi – Mesi će postići jedinstvo opšteg mnjenja, drugih svojih titula i rezultata sa ovom oficijelnom krunom, i to će ga staviti uz rame sa pokojnim zemljakom Maradonom sa epitetom dokazanog i potvrđenog najboljeg igrača svijeta. Estetski, rezultataski i u vječnosti. Mesi je, uoči nedjelje, postigao 11 golova na svjetskim prvenstvima, i minimalne su šanse da može dati 4 gola u finalu, i tako dostići Njemca Klosea i Brazilca Ronalda sa njihovih 14 i 15 golova na mundijalima.
Ali, to nije ni potrebno. Uz tih 11 golova, Mesi je napravio 10 predivnih asistencija, kakve pomenuti egzekutori nikad nijesu bili kadri učiniti. I to ga izdvaja od svih drugih
Eto, dobili smo utakmicu, jednu jedinu, koja može postati spomenik fudbalske povijesti. Ako u njoj najbolji postane Najveći. A za to je potrebna još bolja igra, golovi i pobjeda nad boljim od sebe, kao što su u odnosu na Argentinu, bar na papiru, i po do sad prikazanom, Francuzi. Poslije polufinale utakmice sa Hrvatima, osjeća se u vazduhu miris nezadrživog tanga koju je na svjetski tron već doveo Kempesa i Maradonu, pa ostaje da vidimo može li i hoće li – Mesija?
Oliver Janković
