Glavno glasilo režima Mila Đukanovića, „Pobjeda“, na naslovnoj strani svog portala pored članaka sa naslovima „Hirotonija silom na sramotu“, „Nikada u hrišćanstvu nije ovako ustoličen mitropolit (ima li veće bizarnosti nego reći da je sloboda vjeroispovijesti SPC ugrožena u Crnoj Gori)“, „Belveder (kao i uvijek, Cetinje je grad iz kojeg nastaje Crna Gora)“, prenosi i članak „Vučićev poziv promijenio sve“ (predsjednik Srbije presudno uticao da u posljednji čas bude promijenjena odluka o otkazivanju ustoličenja“).
Foto: Printskrin
U članku Milovog glasila koji se tiče predsednika Srbije stoji: „Više izvora ‘Pobjede’ je saopštilo da je Vučić, nakon što je oko 23 sata obaviješten da je dogovoreno otkazivanje ustoličenja, telefonskim pozivima Porfirija, ali i lidera Demokratskog fronta, izdejstvovao da se odluka promijeni. Vučić je prvo pozvao Porfirija, a potom i kroz komunikaciju sa liderom Demokratskog fronta Andrijom Mandićem suštinski spriječio otkazivanje ustoličenja – tvrde izvori „Pobjede“.
Prema nezvaničnim saznanjima „Pobjede“, Krivokapić je takođe popustio pod pritiscima Demokratskog fronta, čiji lider Mandić je prijetio rušenjem Vlade.
Prvo, ovo je besprecedentna reklama za Aleksandra Vučića i Andriju Mandića, ne za DF u cjelini jer se Milan Knežević ne spominje, time što se oni proglašavaju odgovornim za uspješno ustoličenje mitropolita Joanikija, uprkos patrijarhu i premijeru Krivokapiću; drugo, patrijarh Porfirije se prikazuje kao beskičmenjak i slabić koga Vučić treba da zivka telefonom noću kako bi se usudio da ispuni svoju dužnost i ode na Cetinje; treće, Zdravko Krivokapić se prikazuje kao glavni krivac za sve.
Ovo je istovetni narativ koji su prve lansirale Vučićeve „Večernje novosti“ kasno uveče 4. septembra prenoseći ciljane dezinformacije da je ustoličenje na Cetinju otkazano (ovaj lažni članak još uvek se nalazi na sajtu „Večernjih novosti“ da služi na sramotu „novinara“ koji su ga napisali): „Prema našim informacijama, patrijarh Porfirije i novi mitropolit podlegli su pritiscima premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića i potpresjednika Vlade Dritana Abazovića“. Istu podmetačinu je kasnije prenio fantomski Tanjug, koji se kao i Milova „Pobjeda“ pozvao ne neimenovane izvore.
Foto: Printskrin
U svojoj jučerašnjoj tiradi u kojoj se dotakao tema od Krsta Zrnova do Đilasa, Vučić je na Prvoj nedvosmisleno objasnio ko je izvor dezinformacija puštenih u Vučićeve medije: „Informacije srpskih medija su bile tačne. Ustoličenje nije trebalo da se održi na Cetinju. Sinoć kasno je odluka promijenjena. Čestitam i crkvi na istrajnosti i Krivokapiću jer je sproveo odluku i omogućio ustoličenje mitropolita na Cetinju.“ To jest, izvor je Vučićev kabinet, koji je na sve moguće načine pokušao da spriječi ustoličenje na Cetinju, ne bi li tako bila izazvana nova kriza Vlade Crne Gore. Zato „Novosti“ ne smiju da sa sajta skinu lažnu novost, jer je predsjednik rekao da ima da stoji tamo do sudnjeg dana (u srpskoj despotiji predsjednikova volja je jedini zakon).
Vučićeve tvrdnje demantovane su ne samo navodima Zdravka Krivokapića, koji je izjavio da odluke o otkazivanju ustoličenja nije bilo (čemu ne moramo da vjerujemo, jer je reč jednog premijera protiv iskaza jednog predsjednika), već i patrijarhovim rečima, kao reakcijom na lažne vijesti „Večernjih novosti“ i živ klan – nedoklan Tanjuga: „Začudilo me je što su pojedini mediji večeras objavili da sam odustao od ustoličenja u Cetinjskom manastiru. Radi se o notornoj neistini i dezinformaciji“. Patrijarh je fejk njuz Vučićevih medija doživio kao atak na sebe, zato je i rekao da je začuđen optužbama da je on, lično odustao od ustoličenja, takođe je time razvejao priče o bilo kakvoj odluci o odustajanju, jer odluka nije odluka, ako nije konačna.
Iz svega navedenog nazire se određeni obrazac – prvo, Vučićevi i Đukanovićevi mediji plasiraju istovjetne narative; drugo, Vučić i njegovi saradnici su nezadovoljni patrijarhom Porfirijem, koji je svim nevjernim Tomama dokazao direktno da nije „Vučićev patrijarh“; treće, Vučić prije svega igra na Novu srpsku demokratiju, a Milan Knežević je skrajnut (frakacionaštvo je stari model kontrole partije još od Lenjina); četvrto, glavna meta Vučića i Đukanovića je Zdravko Krivokapić, svaka Vlada bez njega na mjestu premijera je prihvatljiva.
P.S. Narativ koji se plasira, „jedan Vučićev poziv mijenja sve“, je rezervni narativ, vađenje kestenja iz vatre, dok je očekivani narativ bio „izdajnik Zdravko Krivokapić i kriptoustaška crnogorska Vlada zabranili ustoličenje na Cetinju“ (naslov u Vučićevom tabloidnom portalu „Borba“ u Crnoj Gori te noći je glasio „Krivokapić izdao Crkvu, nema ustoličenja na Cetinju, Vlada mora pasti“). Kada se Vlada Crne Gore pokazala kao uspješna, onda se njen uspjeh mora prisvojiti i pripisati Vučiću i njegovom mlađem partneru Mandiću. Novi narativ je slab i bušan, ali bolji zaista ne postoji, kao i uvijek – svaka čast Vučićevom marketinškom timu, uvijek na visini zadatka.
Aleksandar Đokić
Izvor: Fejsbuk
