Misli iz Njegoševe bilježnice
Kada se umno sjeme sa zemlje istrebi i bude sobrano velikim sjejateljem, onda će pusti šar zemaljski, lišen svemogućega popečenija, sa svojega mjesta padnuti, lišiti se sunčanih lučah, pustiti se da tumara po mračnima vozdušnima volnama, kao sjen bludeće tikvine, što pluta po mračnoj dubini nemirnih volnah.
Badava luče sunčane padaju koso na dva sleđena polusa, ne mogu iz njihove okamenjene utrobice cvijeta izmamiti , niti zno klicem začeti
Jošt ideja ljudska tepa u kolijevci narječjem đetinskim
Besmrtni duhovi koji svetim elektrizmom izleću uza zrake svjetovah, kako mladi pauk na proljetnje jutro što vješto puza uz svoju neprimjetnu žicu, koja niče iz arke staroga hrama
Čovjek je nemirni atom, trunak, zanešeni iz nekakva višega svijeta, no ništožnošću zarobjen u njene vjesi postavljen.
