Na kraju bogosluženja u Cetinjskom manastiru, koje je upriličeno povodom pete godišnjice od ustoličenja mitropolita Joanikija, pozdravnim slovom obratio se protojerej Mirčeta Šljivančanin, starješina crkve Svetog Đorđa. U svojoj besjedi otac Mirčeta je istakao da se dostojanstvo svešteničke službe, između ostalog, ogleda u tome da se više treba pokoravati Bogu nego ljudima.
Obraćajući se mitroplitu Joanikiju i prisutnom narodu, sveštenik Šljivančanin je rekao:
Visokopreosvećeni oče i vladiko, dozvolite da u ime ovdje nas sabranih sveštenika i monaha, monahinja i vjernog naroda, Vam čestitam petogodišnjicu ustoličenja u tron episkopa zetskih i mitropolita crnogorsko-primorskih. Naravno da to meni ne pripada ni po iskustvu ni po godinama života, ali po ljubavi braće sveštenika, evo da pokušam da kažem nekolike riječi blagodarnosti u ovome sveštenome trenutku, u ovoj skromnoj proslavi koja se dosta i spontano organizovala.
Prije 5 godina visokoppreosvećeni, uzvedeni ste u ovaj svešteni tron, ovaj tron Crkve Hristove, tron vjere apostolske, tron svetosavski koji vijekovima svjedoči, svijetli vjeru u Svetu Trojicu, u Hrista Bogočovjeka, u Crkvu kao tijelo Hristovo. Svjedoči, svijetli narodu kao orjentir i putokaz u životu vijekovima.
Vi ste ustoličeni kao 56. episkop i 41. mitropolit ovoga sveštenoga trona i u tom kontinuitetu 5 godina, nije dug period, ali jeste dosta veliki da se može sagledati pravac i karakter Vašega služenja.
Vi ste ustoličeni prije 5 godina rukom najsvetijega našega patrijarha gospodina Porfirija u jednom vrlo teškom trenutku, kada su opet ludi vjetrovi u novom obliku htjeli i pokušali da ugase svetu lampu i da je ponize. Ali, mudrošću Vašom i mudrošću i hrabrošću našeg patrijarha, Vi ste ovdje ustoličeni i nastavili kontinuitet služenja Vaših svetih prethodnika.
U Vašoj ličnosti mogle bi se sagledati karakteristike mnoge Vaših velikih prethodnika, naravno, sa osobenošću Vaše ličnosti. Prije svega, čuvate vjeru pravoslavnu i kontinuitet naše svetosavske srpske Crkve. Svjedočite jedinstvo Crkve koje je spasonosno koje je pitanje života za svakog pravoslavnog hrišćanina, kako naše pomjesne srpske Crkve tako i sve pravoslavne Crkve vaseljenske. Velika je radost za nas, Vaše visokopreosveštenstvo što u vrijeme ovog Vašeg dosadašnjeg služenja mnogi arhijereji na čelu s patrijarhom naše Crkve, dolaze u našu Mitropoliju o velikim i važnim događajima, kojih je naša Mitropolija prepuna. Takođe je velika radost za nas što arhijereji mnogih, skoro svih pomjesnih Crkava su za ovo 5 godina posjetili našu sveštenu Mitropoliju. I svetogorski igumani i ugledni duhovnici pravoslavlja sa radošću ovdje dolaze, a i Vi ste, kao apostol Hristov, obišli mnoge pomjesne Crkve, naravno prije svega našu Crkvu i mnoge eparhije, naročito stratišta srpskog naroda, a naročito Kosovo i Metohiju gdje često idete. Sve nam to svjedoči o Vašoj ličnosti.
Takođe, visokopreosvećeni, blagodarimo i na brizi i ljubavi što ste nastavili kontinuitet i duh našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, što ste njegovo djelo sa Vašim osobenostima nastavili i zato što i naša Mitropolija sveštena i dalje živi punim duhovnim životom. I sveštenstvo i monaštvo se trude u svome djelu, što su hramovi puni blagočestivog naroda, djece i omladine, ali svakako vaše služenje ovo petogodišnje, dalo je i neke nove pečate i zamahe ovoj Mitropoliji.
Važno je pomenuti, prije neki dan je počela generacija maturanata Gimanazije Svetoga Save i uselili smo se u novu zgradu. To je jedan od pečata vašega služenja koje govori da ne samo da čuvate kontinuitet Crkve Božije, ove sveštene Mitropolije, jer sveštenoslužitelj i episkop nije samo čuvar starina i predanja, nego i onaj koji se brine i za sadašnjost i budućnost. Gimnazija Svetog Save je pokazatelj Vaše brige za našu svijetlu budućnost, ali i našu radosnu sadašnjost kada je u pitanju omladina koja se vaspitava i ta jedinstvena, sada nova škola koja spaja znanje i vrlinu, koja u svome imenu najbolje oslikava karakter škole, govori o tome da brinete za budućnost naše Crkve, za našu budućnost, a ne samo kroz Gimnaziju Svetog Save nego i kroz Bogosloviju kojoj ste Vi skoro cijeli episkopski sveštenički život posvetili, kao prdavač, rektor i danas kao mitropolit, ali takođe je velika radost što brinemo i o napaćenim dušama koje je duh vremena i savremene pošasti doveo u teško stanje i što otvarate vrata Crkve za njih kroz razne vidove pomoći i takvim ljudima, jer je i Gospod došao upravo da liječi bolesne, da da perspektivu života i onima koji su slabi i izgubljeni.
Blagodarimo Vam, visokopreosvećeni, kao Vaša djeca i saslužitelji posebno zbog toga što svjedočite dostojanstvo svešteničke službe i što nam naročito svjedočite one jevanđelske riječi da se većma treba pokoravati Bogu nego ljudima i što nama kao Vašim saslužiteljima i djeci dajete krila da i mi pokušamo tako da služimo, jer narod vjerni koji vidi takve služitelje na čelu s Vama, ide za njima i veruje im, kao što je vjerovao i išao i Vama i blaženog spomena mitropolitu Amfilohiju onih dana kada su sveštene litije zakrstile ovu zemlju i kada su pokazale da je vjera u Hrista jača od svake sile.
Neka Vam visokopreosvećeni oče i vladiko, Gospod daruje mnoga i blaga ljeta da i dalje pravilno upravljate riječju istine Božije.
