Neke zemlje će kroz ovu ekonomsku krizu usled rata u Iranu proći bolje, neke lošije, a najviše će patiti najsiromašnije koje nemaju resurse, dok će najveću korist imati naftne kompanije, smatra profesorska Ekonomskog fakulteta.
Cene nafte porasle su danas ponovo, nakon što je Iran optužio Sjedinjene Američke Države da krše elemente dvonedeljnog sporazuma o prekidu vatre, što je izazvalo zabrinutost da bi tenzije mogle da ponovo eskaliraju i da poremete snabdevanje energijom.
O udaru rata u Iranu na globalnu privredu, kako su Amerikanci postali glavne žrtve potresa na naftnom tržištu koje je njihova zemlja izazvala, kao i kako je Ormuski moreuz ostao vrsta ekonomske sankcije koje Iran nameće, u emisiji „Relativizacija“ sa Ljiljanom Smajlović govorila je profesorska Ekonomskog fakulteta u Beogradu Jelena Žarković.
Amerika je veliki proizvođač nafte i za razliku od većine zemalja, ne zavisi od bliskoistočne nafte. Ipak, Amerikanci su u velikoj meri osetili drastična poskupljenje benzina kao posledica rata u Iranu.
„Cena je porasla sutradan otkako je Amerika objavila rat Iranu. Iako su SAD samodovoljne, njeni proizvođači se ipak rukovode cenom po svetskim tržištima. Oni razmišljaju po principu – zašto bi oni američkom potrošaču prodali po povoljnijoj ceni ako mogu da ostvare tu višu cenu“, ističe Žarkovićeva i dodaje da najveći teret podnose potrošači, a da firme imaju ekstra profit.
Jelena Žarković ukazuje da je objava američkog predsednika Donalda Trampa o primirju, uticala na smanjenje cene nafte, ali da to nije bilo drastičan pad.
„Nafta je malo pala ispod 100. Nije se ona vratila na 70 i na nivo kakav je bila pre rata, i dalje ostaju visoke cene. Mi još ne znamo kako će primirje da izgleda. Znamo da je Iran najavio da će oni nastaviti da naplaćuju takse za svaki brod koji prođe kroz Ormuski moreuz, a to je jedan dolar po barelu. Od svakog broda mogu da uzmu dva miliona dolara. To znači da je cena nafte mora da bude veća“, ukazuje Žarkovićeva.
Komentarišući Ormuski moreuz kao oružje u rukama Irana, Žarković ističe da je moreuz bio otvoren pre rata, a da je on sada zatvoren kao reakcija na rat.
„Moreuz je postao vrsta ekonomske sankcije koje Iran nameće. Iran je dosta postigao korišćenjem ovog moreuza, barem u smislu ovog primirja, za koje ćemo videti da li će se realizovati“, navodi Žarković.
Neke zemlje će kroz ovu ekonomsku krizu usled rata u Iranu proći bolje, neke lošije, a najviše će, kako ističe Žarković, patiti najsiromašnije koje nemaju resurse, a najveću korist imaće naftne kompanije.
„Prvi je bio pogođen Japan, jer veliki deo nafte ide ka Aziji, ali Japan je bogata zemlja. Nemačka je pogođena, ali je bogata i ima načina da zaštiti svoje građane“, objašnjava Žarkovićeva.
Tramp ne krije da mu je jedan od glavnih motiva kontrola resursa, ukazuje sagovornica „Relativizacije“.
„Devedesetih godina SAD je kontrolisala retke metale jednako kao Kinezi. Onda su Amerikanci napustili naftna istraživanja zbog brige o životnoj sredini dok su Kinezi radili suprotno. Tramp je potom, kada je došao na vlast, najavio da izlaze iz Pariskog klimatskog sporazuma“, ističe Žarkovićeva.
Aleksa Đilas u „Relativizaciji“: Šta treba ceniti kod Josipa Broza (drugi dio)
Na pitanje da li je blokada nafte najbrži način da se uništi privreda, Žarković ističe da je vrlo efektivan, ali da zavisi kako koju zemlju pogađa.
„Amerika mnogo više zavisi od nafte, nego kineska privreda, zato što su Kinezi kada su se intenzivno razvijali devedesetih, krenuli da prelaze na zelene izvore energije. Trećina novih automobila koji se proda u Kini, su električni automobili. Kina je suštinski sebe učinila manje zavisnom od nafte. SAD treba 40 odsto više nafte za jedan dolar BDP nego što je potrebno Kini. EU dvostruko bolje stoji, kao i Rusija. SAD su najmanje energetski efikasne“, podseća Žarković.
Ona ukazuje da je Iran uvideo značaj blokade Ormuskog moreuza i da ne namerava da odustane od naplate takse i da je prema nekim procenama, Iran godišnje mogao da zaradi sedam milijardi dolara.
„To znači da će nafta nastaviti da bude skupa, ako teorijski dozvole da brodovi nastave da prolaze kroz moreuz, oni će za to morati da plate. To sve povećava cenu nafte, utiče na sve industrije, one će povećati cene svojih proizvoda, pašće tražnja, otpustiće deo svojih radnika, agregatna tražnja će da padne, i mi se približavamo recesiji. Kina će verovatno jedan dobar period, moći da nastavi. Ali, ako je kriza u ostatku sveta, to će se odraziti i na Kinu jer ne mogu da se kupuju kineski proizvodi“, ocenjuje Žarkovićeva.
Osvrćući se na Srbiju i uticaj koji će rat u Iranu imati na našu zemlju, Žarkovićeva smatra da će Srbija imati inflaciju, i da nam sledi novi talas poskupljenja cena namirnica, kao i rast kamatnih stopa i kredita.
Izvor: RT Balkan
