Pre 20 godina bilo je oko 20 vlasnika mejnstrim medija u svetu, sada ih ima samo četiri, i svi izgovaraju iste tekstove, istakla je Divna Vuksanović na Beogradskom kontrapunktu
Preklinjem sve vlade sveta i sve ljude da više čitaju velika književna dela, književnost je od suštinske važnosti za svako društvo, čak više i od privrednog razvoja, zbog toga što u ljudskoj prirodi budi osećajnost, osetljivost, individualnost, mudrost slušanja drugog i posmatranja stvari iz drugačije pozicije, svojstva koja su u današnje vreme blokirana, rekao je juče povodom pitanja da li umetnost može da prevaziđe podele u svetu, a u okviru sedmog Beogradskog kontrapunkta, u Jugoslovenskoj kinoteci, Li Hao, kineski pesnik, prozni pisac i književni kritičar, profesor na Fakultetu za književnost Univerziteta provincije Hebei i potpredsednik Udruženja pisaca iste provincije.
On je istakao i osećaj širine, koji je stekao baveći se književnošću, mogućnost da kroz pisanje i čitanje bude muškarac i žena, musliman i hrišćanin. Zahvaljujući Kafki, kako je istakao, spoznao je alegorijski svet i apsurdnost života, od Floberove Eme Bovari naučio je da razume onog drugog i da ga ni zbog čega ne osuđuje, od Itala Kalvina to da intelekt nosi dvosmislenost, a da prevazilaženje rasnih, klasnih ideoloških razlika postoji najpre u ljudskoj imaginaciji, dok Orhan Pamuk svakome daje mogućnost da kreira sopstveni Istanbul, zbog toga što kulturološka obeležja nisu fiksna.
– Ne donosim zaključke olako, niti likove biram proizvoljno, biti ili ne biti, večito je životno pitanje – dodao je Li Hao.
Ovo je ključni segment jučerašnje diskusije u kojoj su na temu „Kultura i podeljeni svet – savremeni trenutak” govorili i Nikola Kolja Božović – slikar i redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, Divna Vuksanović, filozof i redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, Peter Kato, istoričar, profesor Odeljenja za antičku istoriju Univerziteta u Budimpešti i gostujući profesor univerziteta u Hajdelbergu, Debrecinu, Majncu i Minsteru; Janja Rakuš – spisateljica, filmska autorka i vizuelna umetnica iz Slovenije, dok je moderatorka skupa bila Tijana Palkovljević Bugarski, istoričarka umetnosti i direktorka Galerije Matice srpske u Novom Sadu.
Povodom istog problema, Divna Vuksanović je podsetila na teorijski okvir i metaforu kulture kao igre, po teoriji Rožea Kajoe, kulture kao sparivača, kao mesta povezivanja tamo gde rat kontaminira i rasparuje. Međutim, današnje igre sve više poprimaju takmičarske i osobine agona i rata vrednosti, od političke korektnosti do „kenselovanja”. Ona je zapazila da se posle rata očekuje od kulture da bude „vatrogasac vremena”, umesto da se u korenu radi na smanjenju sukoba. Kada je reč o ulozi medija u stvaranju podela, Divna Vuksanović je istakla da je poreklo većine medija u vojnoj i ratnoj industriji, osnovi koja je kasnije pacifikovana, ali je u biti i zadržana.
– Pre 20 godina bilo je oko 20 vlasnika mejnstrim medija u svetu, sada ih ima samo četiri, i svi izgovaraju iste tekstove. Tužna je činjenica da istinu ne treba tražiti u medijima, o tome govore ubistva novinara i cenzura, jer čim se informacija pojavi postaje roba na tržištu medija, trećem po snazi posle vojne i farmaceutske industrije. Istinu treba tražiti u kulturi i umetnosti koje subverzivnošću bude stvarnost iz jednoumlja – zapazila je Vuksanović.
Još jedno od važnih pitanja ovog skupa bio je problem identiteta, kao i činjenica da državne granice nisu i granice kulture, što su potvrdili svi učesnici.
Ovaj skup su organizovali Ministarstvo kulture Republike Srbije, kao pokretač, i Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, kao realizator.
Izvor: Marina Vulićević/politika.rs
