Srbija i Crna Gora su dvije države koje su nekada zajedno držale sami vrh planete, a potom kao razdvojene, obje odigrale 4 uzastopna olimpijska finala, sa dva zlata i dvije bronze ove prve. Sada, to je neka druga priča
Završen je vaterpolo mundijal. Takmičenje koje je na ove prostore redovno donosilo ili krunu ili medalju, uglavnom dokaz da smo među vodećim nacijama svijeta. Sad nam ono, već godinama unazad, donosi druge vijesti.
Srbija i Crna Gora su dvije države koje su nekada zajedno držale sami vrh planete, a potom kao razdvojene, obje odigrale 4 uzastopna olimpijska finala, sa dva zlata i dvije bronze ove prve. Sada, to je neka druga priča.
Ni jedna ni druga nijesu više u prvoj kvalitetnoj grupi reprezentacija. Svijeta i Evrope – svejedno je, odnosno: na isto se svodi. Nakon niza nekakvih sedmih i osmih mjesta u protekle 3 – 4 godine, ovaj mundijal nam je bio donio nadu da se stvari kreću ka višem kvalitetu. I Srbija i Crna Gora konačno su uspjele, sa novim i mlađim timovima, da pobjede nekoga od većih i tradicionalnih protivnika. Crnogorci Hrvate, a vaterpolisti Srbije – Italijane.
Nažalost, to je bilo sve. I od jedne i od druge. Uslijedio je niz poraza Gojkovićevih „ajkula“ od Grčke, Italije i na kraju od SAD. Srbija se raspala poslije ulaska u polufinale, i bukvalno je razbijena i od strane Grka i od strane Španaca. Od ovih drugih po drugi put na istom turniru, što samo govori o nedvosmislenoj razlici u kvalitetu. Kakva ranije niti je postojala niti je bila zamisliva. Bukvalno ne pamtim da nas je neko ovako dominantno preslišavao pri svakom duelu.
Bljesak koji su pokazale i jedna i druga reprezentacija daje nadu da se možemo nadati odlasku na Olimpijske igre u Parizu. Pred nama su, početkom 2024. dva velika takmičenja u Izraelu i u Dohi, na kojima bi trebalo izboriti olimpijsku vizu. Preostalo je 6 mjesta a Francuzi, Grci i Mađari su već tamo. Međutim, razlika u klasi sa kojom smo se sudarili u Fukuoki ovih dana, unosi zebnju da bismo na olimpijskom turniru, po prvi put od kada na njemu učestvujemo, i Srbija i Crna Gora, mogli da tražimo oskara samo za epizodnu ulogu.
A možda je godinu dana dovoljno dug period da se usavrši vještina promašivanja prečki i stativa.
Oliver Janković
