Heraldiku, staru nauku o grbovima i Veksilologiju nauku novijeg datuma koja se izdvojila iz heraldike da bi se bavila proučavanjem zastava, Crna Gora nije upoznala sa stručne strane. Em je malo ljudi u Crnoj Gori sa fundamentalnim znanjima iz ovih oblasti, em crnogorsko društvo nije dobilo priliku da heraldiku doživi i prihvati kao proizvod znanja i umjetnosti, već isključivo kao osnov za partijsko ideološke obračune.
Crna Gora je grbove i zastave iz istorije, tradicije i nauke preselila u jeftinu politiku. Uz pomoć i podršku grbova i zastava iz krila takve politike nikle su kojekakve agitacije, retorike, propagande, masovne šetnje i okupljanja. Uvriježio nam se društveni fenomen koji zahtijeva podrobnije objašnjenje.
Zastavama i grbovima u Crnoj Gori se najžešće vitla tokom predizbornih, izbornih i postizbornih aktivnosti. A država nam je već deceniju i po non-stop u tim i takvim procesima. Izbori se održavaju i proslavljaju bez prestanka na raznim nivoima od mjesnih, opštinskih, republičkih, institucionalnih do sportskih, festivalskih, muzičkih, vinskih, gastronomskih. Zajedničko im je to što svi izbori u Crnoj Gori i prateće im manifestacije protiču uz pojačanu frekvenciju zavijorenih državnih zastava.
Neupućenima u heraldiku treba objasniti da su se grbovi i zastave koristili na srednjevjekovnim boljištima u praktične svrhe, kako bi u metežima bitaka ratnici prepoznavali mjesta na kojima djeluju njihovi saborci pod oklopima. U modernijim vremenima grbovi i zastave su postali djelovi državnih protokola. U Crnoj Gori nema ni srednjevjekovnog viteškog duha, ni ratnih poprišta, ni modernog društvenog uređenja. Zastave i grbovi se ističu u svakoj prilici jer se polje političkih nadmetanja uporno pokušava predstaviti kao bojno polje za državu i protiv države. To je osnovni razlog zbog kojeg se grbovi i zastave, bez mjere i ukusa šepure po crnogorskim zabitima i pustopoljinama, po putevima i gradovima.
Lipkina cifra u funkciji državnog amblema
U pozadini mlade crnogorske heraldike stoji simbolika koja je formirana na tragikomičan način. Iz izmaglice osamostaljene države duže od 15 godina izranjaju dvije cifre kao dva znamenja. Iz tih cifara i u čast tih cifara podižu se sve naše zastave. Jedne zastave vijore u duhu cifre 55,5%, druge zastave u duhu cifre 44,5 %. Te dvije cifre poznate su čitavoj Crnoj Gori. Objedinjene čine čuvenu Lipkinu cifru. Lipkina cifra (55,5% prema 44,5%) predstavlja rezultat referenduma o samostalnosti Crne Gore održanog 21. maja 2006. godine. U normalnim društvima cifra poput Lipkine bi se zaboravila već sledeće nedjelje. U Crnoj Gori Lipkina cifra je postala osnov crnogorske heraldike. Po Lipkinoj cifri se još uvijek prepoznaju zastave pobjedničke strane i zastave poražene strane. Ko je Lipkinoj cifri dao toliki značaj i takvo obilježje?
Demokratska Partija Socijalista! Brajaktar, tri decenije starog DPS-a, koji je uzgredno više puta bio predsjednik i vlade i države Crne Gore, zavitlao bi Lipkinom cifrom kad god bi mu bio ugrožen neki interes ili osujećen plan za osvajanje nekog, njegovom džepu još nedostupnog, crnogorskog bogastva.
U svakoj iole škakljivijoj političkoj situaciji Barjaktar bi razvio barjak sa Lipkinom cifrom podsjećajući i upozoravajući građane kako je Lipkina cifra s teškom mukom osvojena, kako se Lipkina cifra mora čuvati i kako Lipkina cifra treba da pobjednike uvijek podsjeća da su pobjednici a poražene da su poraženi. Kada se zavitla državnom zastavom i ostalim državnim simbolima jasno je da se sitnice poput šverca cigareta, droge, naručenih ubistava, besomučnih pljački, masnih laži sele u drugi plan i nestaju u tami. Zahvaljujući Lipkinoj cifri Crna Gora je uspjela da heraldiku pretvori u heraldarčenje.
Glagol heraldarčenje izvodim kao složenicu preko sinonima iz imenice heraldika i glagola arčenje. Ne tražite ga u rečnicima. Ne postoji. Ne znam ni da li je gramatički moguć. Heraldarčenje definišem kao arčenje heraldike. Kao bezmjerno trošenje zajedničkih simbola i imovine. Kao nasumično razbacivanje onoga što bi trebalo pripadati svima. Heraldarčenje stavljam u jezičku upotrebu ovim tekstom samo u cilju što potpunijeg objašnjenja crnogorskog društvenog fenomena. Naime crnogorsko podneblje već duže vremena karakteriše neumjerena količina državnih zastava. Turisti i namjernici zbunjeno gledaju pejzaže sa neizostavnim državnim zastavama pitajući se o čemu se tu radi.
Na ono što je njima teško objasniti mi smo se odavno navikli. Navikli smo se na heraldarčenje. Oguglali smo na životne prostore preplavljene državnim zastavama. Pomirili smo se sa činjenicom da svakovrsni događaji protiču uz obavezno prisustvo državnih zastava. U poslednje vrijeme državne zastave nam se nalaze na svakom mjestu. Državne zastave nam se nalaze u svim položajima. Državne zastave se ističu bilo kojim povodom. Državne zastave za svoje nastupe ne biraju ni mjesta, ni prilike, ni prigode. Državne zastave šire se oko nas kao vid potvrde nečega, izazova nečemu ili čak kao prijetnja i provokacija upućena građaninu pogledao on u državnu zastavu ili ne pogledao u državnu zastavu.
Heraldarčenje je dakle kačenje i vitlanje državnim zastavama u svakoj prilici. Heraldarčenje može biti i indukovano i spontano i euforično i nostalgično. Heraldarčenje može biti i manipulativno i populističko i perfidno demagoško.
Zastava kao osnovni alat heraldarčenja uglavnom se koristi u interesne svrhe mada se nosi i kao dekorativni, odjevni predmet koji legitimiše svoga korisnika. Zastava može zaštiti svoga nosioca od napadača ali može isto tako i privući napadače na svog nosioca. Zastava može poslužiti i kao indulugencija, to jest oproštajnica grehova i kao specijalna pozivnica za važni događaj ili pak kao olakšavajuća okolnost pred zakonom.
Zastava se zna naći u sudskom postupku i kao predmet krivičnog djela. Usled nepažljivog odnosa prema zastavi država često pokreće krivične postupke zbog sumnje da se činom neadekvatnog rukovanja zastavom povređuje ugled Crne Gore.
Heraldarčenje na koje se odnosi ovaj tekst podrazumijeva naelektrisanu atmosferu isprojektovanu od strane grupe enormno obogaćenih ljudi u kojoj je zastava dobila status kiseonika neophodnog za život građana. Ta grupa ljudi zajedno sa svojom pratećom kamarilom predstavlja se kao crnogorska elita zakleta na odbranu crnogorske zastave. Elita, preciznije rečeno crnogorska vlastela vitla i ogrće se državnim zastavama kao dokazima svoje političke nadmoći (u ovom slučaju 55,5% prema 44,5%).
Svojim heraldarčenjem crnogorska vlastela demonstrira patriotizam koji im garantuje nedodirljivost pred zakonom. Vlastela heraldarčenjem saopštava građanima da je Crna Gora njihov posjed i da su zidine njihovog zamka okićenog državnim zastavama toliko čvrste da u njih ne može prodrijeti ni Pravda ni Zakon. Iako se poodavno nagovještavalo da će na vrata vlastodržačkog zamka zakucati i Zakon i Pravda heraldarčenje je ne samo onemogućilo to kucanje već ga pretvorilo u aplauz i ovacije državnoj zastavi.
Zastavonosioci svih zastava ujedinite se
Na prostoru ispred vlastelinovog trona, politička svjetina naoružana zastavama se sve više dijelila i razvrstavala.
Podalje od zamka i trona vlastelina većinu običnog naroda uznemiravala je napadna heraldika i mnogo štošta što se ispod takve heraldike skrivalo. Jedan dio svjetine se i dalje oduševljavao kada bi ugledao zastave i grbove na zidinama zamka. Klicao im je. Drugi dio svjetine je sve više bio iziritiran zastavama i grbovima na kulama zamka. Odlučio je da počne razvijati svoje zastave čak i po cijenu plaćanja kazni koje je birokratija zamka propisivala za 44,5 % crnogorske heraldike. Poražena strana je doskočila zakonu razvijajući svoje zastave pod izgovorima porodičnih tradicija, običaja i folklora ili pak zbog ideje otpora sirovoj sili zamka iliti jednostavno iz inata heraldici zamka.
Jedno heraldarčenje prouzrokovalo je drugo heraldarčenje. Crnogorska vlast je u poslednjih 15 godina razvijala, promovisala i podsticala heraldarčenje pod svojim okriljem kao jedan od najvažnijih državnih prioriteta. Istovremeno je osuđivala i progonila ono drugo heraldarčenje kao najopasnijeg državnog neprijatelja koji tobože dolazi iz tuđeg okrilja.
Heraldarčenja su postala neizbježan dio crnogorske stvarnosti i svakog skupštinskog zasijedanja. Heraldarčenja su izrasla u društveni fenomen tokom kratkog, petnaestogodišnjeg istorijskog procesa. Heraldarčenja su u sebe usisala individualna ponašanja, društvene radnje i događaje, politike i kontrapolitike.
Umjesto lavljih i vučjih glava, kruna i mačeva, guščijih pera, žezala, krstova, kopalja i drugih starih istorijskih znamenja Crna Gora je za svoje ambleme izabrala brojke. Brojke su vremenom postale opasno simbolične. Po izjavama za štampu DPS čelnika i poslije petnaest godina brojke još uvijek pulsiraju stavljajući svima do znanja da je životna Crna Gora sazdana od 55,5 % lojalnih, odanih, državi privrženih djelova i od 44,5 % neadekvatnih, neuklopljenih, sumnjivih djelova. Svaka država sa takvim mehaničkim sklopom morala bi da škripi. I zaškripala je. Škripu su obično prigušivali oratori vladajuće partije novim heraldarčenjima.
Izvornim rečnikom, mnogo puta ponovljenim od strane Barjaktara DPS-a, saopštavano je da Crna Gora ima 55,5% pobjednika i 44,5% gubitnika, odnosno poraženih koji se, kako kaza barjaktar, s porazom nijesu još pomirili. Kada nešto malo više od polovine stanovnika svoje države nazivate patriotima a nešto malo manje od polovine građana izdajnicima što očekujete? Da država ne tandrče, klepeće, landara, dimi? Možda je baš takvo vozno stanje države crnogorskoj vlasteli i odgovaralo. Onima koji se nalaze ispod vlastele svakako nije. Kada se državi desi takva havarija, a našoj se desila, onda državu alegorijski rečeno treba reparirati.
Možda bi trebalo razmisliti o podmazivanju Crne Gore nekom drugom heraldikom. Možda bi trebalo nagovoriti građane da osustanu od heraldarčenja. Možda im valja preporučiti da se na neko duže vrijeme odmore od grbova i zastava. Ili bi pak obožavaocima i privrženicima grbova i zastava trebalo uputiti poziv sledeće sadržine. Zastavonosci svih zastava ujedinite se! Zastavonosci ustanite složno protiv vlasti koja vam je u ruke tutnula zastave da ih vijete u čast njihovih titula i bogastava. Zastavonosci okrenite leđa političkim vođama koji vas iz svojih utvrđenih zamkova zabarikidirani raznoraznim imunitetima huškaju da sa zastavama u rukama jurišate na svoje najbliže komšije. Zastavonosci ne sukobljavajte se međusobno. Ne osuđujte protivnike crnogorske vlastele. Ne rogušite se na borce protiv vlastelinih nelegalno stečenih bogastva i vlasteline ničim ograničene vlasti. Zastavonosci svih zastava u interesu države odustanite od heraldarčenja.
Ranko Rajković
