Politička istorija DF-a/ZBCG-a u poslednje tri godine je istorija sumanutih političkih lutanja njihovih lidera, čija je osnovna greška isključivo u tome što se nisu na vrijeme povukli sa vrha partija i prepustili kormilo mlađim snagama koje imaju veće simpatije svojih i potencijalnih glasača toga važnog političkog bloka od njih. Medojevićev PzP je otišao u prošlost s unižavajućim procentom od 0,7 odsto glasova na izborima.
Činjenica da je koalicija ZBCG, od parlamentarnih izbora 2020. godine, kada je u Nikšiću osvojila18.048 glasova, poslije samo tri godine pala u istom Nikšiću na 7.822 glasa koje je ove godine dobio njen predsjednički kandidat, uopšte nije uticala na rukovodstvo te organizacije da se, recimo, hitno izvedu radikalne personalne promjene političkog vrha s izmjenama strateškog i taktičkog koncepta političkog djelovanja.
Da su na vrijeme Mandić i Knežević prepustili kormilo partija ljudima poput Nikole Jovanovića, Marka Kovačevića i sličnih mladih tigrova i tigrica, sumnje nema da bi rejting ZBCG doživio momentalni skok.
Ovako se stiče utisak da Mandić i Knežević niti znaju šta hoće, niti znaju izabrati optimalni momenat ispravnog političkog dejstva u objektivnoj realnosti. To se pokazalo njihovim jučerašnjim prihvatanjem ponude PES-a, što je dobro ali kobno zakašnjelo rješenje, koje prati solidna doza licemjerja. Jer, ponuda je prihvaćena, pri čemu: to je ona ista ponuda koju je Milan Knežević odbacio kao unižavajuću, utvrđujući kako će „s narodom radije luk jesti“ nego je prihvatiti!?
Ponudu PES-a je nedavno odbacio i predsjednik Srbije, utvrđujući kako se koaliciji ZBCG nude unižavajuća mjesta „fizičkog i likovnog“ u Vladi?!
Prihvatanje ponude PES-a od strane ZBCG, poslije tih riječi Kneževića i Vučića predstavlja demonstraciju nedosljednosti i neozbiljnosti, suprotnu prirodnoj logici i zdravom smislu. Neko će to ocijeniti čak kao providno, petparačko foliranje. Apsolutno ispravni momenat prihvatanja ponude Spajića od strane koaliciji ZBCG je bio onda kada je ponuda ozvučena. Da je odmah potpisana, partije manjinskih naroda, koji su tvrdi sateliti DPS-a, skoro sigurno se ne bi našli u Vladi uopšte. Uostalom, nikoga ne bi mnogo interesovalo šta ti „lideri manjina“ misle o ulasku ZBCG u Vladu. Poslali bi ih da svoje „cijenjeno“ mišljenje „okače mačku o rep“!
Time bi se, ujedno, ispoštovala ključna želja Spajića da se Vlada brzo formira, i Vlada bi već bila formirana. Spajiću je bio dragocjen svaki dan, svaki sat i minut, a liderima ZBCG je bilo svejedno da li će se Vlada formirati bilo kada u toku narednih par mjeseci. To znači da Mandić i Knežević ne osjećaju prioritete političkih faktora s kojima pregovaraju, niti ih oni interesuju.
Da li će rukovodstvo PES ipak preći preko nedopustivog ponašanja lidera ZBCG i uvrstiti ih u Vladu: zavisiće od unutarpartijskih konsultacija koje PES ima u narednih par dana. Ukoliko PES konačno odbije ulazak ZBCG u Vladu, priča se ne završava na tome. Jer, realno je očekivati da se pojavi novi predlog PES-a, gdje bi ZBCG- u mogli ponuditi samo mjesta po dubini (rukovodeća i ambasadorska mjesta) za podršku Vladi. A znamo da ta ponuda daleko prevazilazi ono što je ZBCG do sada imao podržavajući Vladu Abazovića skupa sa DPS-om. Pri čemu, u prošlom sazivu parlamenta ZBCG je ušla sa 32 odsto glasova podrške građana, a sada imaju tek nešto više od 15 odsto. U svakom slučaju, trvno sazreli da se njihovo obličje svečano izloži u Muzeju voštanih figura važnih ličnosti koje ipak pripadaju političkoj prošlosti Crne Gore.
Izvor: Fejsbuk
