Poslije tridesetogodišnje vladavine Monstruma i njegovih ideoloških paranoika svjedoci smo činjenice da se brod pobjede čudom izvojevane 30. avgusta počeo naginjati s tendencijom da se prevrne. Što se tiče vječnih gubitnika svih izbora navikli smo na njihovo hronično političko kampanjašenje i bezvoljnost. Odnosno, da se politički aktiviraju samo pred izbore, državne i lokalne, i to par mjeseci uoči njih, dok je vrijeme između izbora pretvarano u političko “mrtvo more”.
Na drugoj strani, reklo bi se da je njihova politička aktivnost protiv nove Vlade od njenog formiranja veća nego sveukupna politička aktivnost protiv Monstruma za svo vrijeme njegovog vladanja. Potvrda tome su prethodni novogodišnji i božićni praznici u kojima su uslovni pobjednici izbora pokazali fanatičnu aktivnost u pravcu ljuljanja Vlade s željom njenog rušenja. Pri čemu, dakako, niko ne spori da je to njihovo legitimno političko pravo.
Ključni igrač u rušenju Monstruma
Neosporni je fakt da je Dritan Abazović ipak ključni igrač ambasada koji je srušio Monstruma, tako da je mnogo važnije šta će on reći nego šta nose poruke ogorčenih partija uslovnih pobjednika.
Sa strane litijskog naroda Crne Gore, uslovnu pobjedu i njeno očuvanje je brilijantno doveo do konca upokojeni Mitropolit Amfilohije. Jedno je sigurno, ukoliko se smijeni sadašnji sastav Vlade u novoj neće biti mjesta za DF i DPS. To je konačno rješenje Abazovića, u prevodu- ključnih sila Zapada, što znači- nepromijenjivi politički aksiom.
Sumnje nema da je sadašnja Vlada, iako nije dobra, milion puta bolja od prethodne Vlade političkog satanizma, a nije teško pretpostaviti da će ispasti kako je bila višestruko bolja od sljedeće Vlade koje je u procesu stvaranja.
Zato se nameće logično pitanje, čemu tada srljanje partija uslovnih pobjednika kada je jasno da im to na dobro neće izaći?!
Javnost im šalje jasne signale da se zaustave.. Da budu kooperativni i izvuku politički maksimum iz okvira sistema vlasti koji je unaprijed zadan.
Da se ponašaju korektno i da žestoko kritikuju Vladu, pritiskaju je i tjeraju da ispunjava njihove želje, ali da to ne prelazi u sadašnju histeriju i subverziju. Sugerisano im je da pravilnim potezima idu dalje i osvajaju gradove, nabacuju procente i jačaju svoju političku snagu. Sve te korisne savjete su tretirali neprijateljstvom prema njima, a sve su prilike da će na kraju štorije žaliti zbog svega toga- optužujući, naravno, sve druge da su oni krivci.
Paradoksi današnje politike
Na drugoj strani, DF želi novu Vladu samo iz razloga da se osveti ovoj Vladi, koja im nije dala ministarska mjesta, nezavisno što nova Vlada implicira njihov gubitak mjesta po dubini.
I to je logično, jer je liderska sujeta strašna sila spremna da se „opasa dinamitom i digne u vazduh“ kada je nezadovoljna.
DF će kao utjehu dobiti SNP u novoj Vladi, koji će u njoj figurisati kao ikebana koja neće moći artikulisati političke interese DF-a jer im to niko neće dozvoliti. Dakako, tu je i narod koji može birati između sadašnje Vlade, koja je daleko od idealne, i buduće Vlade u kojoj će osim GP URA sigurno egzistirati- SNP i partije manjinskih naroda, a moguće je da će se u njoj naći mjesta za SD i SDP.
Što se tiče litijskog naroda Crne Gore, otprilike je jasno kakav će biti njihov izbor jer ljuljanje političkog broda već sada prati s ogorčenjem i gnjevnim protestima.
Mjesto Demokrata u ovoj priči je vrlo čudno, pa se čak pretpostaviti ne može što će sa njima biti. Njihova pozicija je da su za novu ili rekonstruisanu Vladu, ali ne i za manjinsku koju bi podržao DPS. Ukoliko Demokrate ne podrže novu manjinsku Vladu gube mjesto predsjednika Skupštine, koje će pripasti DPS-u, a ako je podrže ostaje im to mjesto i mjesta po dubini.
Mućenje političke vode
Davno je krenulo i traje mućenje političke vode. Svi politički subjekti žele ponešto uloviti u toj mutnoj bari sa mnogo nepoznanica. Umesto ulova, vrlo je moguće da će se mnogi udaviti bez šanse da ikad više isplivaju kao bitan faktor. Ne treba nikad izgubiti iz vida da su uslovnom pobjednicima nedostajala sva četiri glasa koalicija “Crno na bijelo” za prvu pobjedu, a Monstrumu samo jedan.
Abazović je do sada držao sva četiri poslanika na okupu i pravio rokade da se ne desi iznenađenje.
Ukoliko samo jedan poslenik te koalicije odluči da preleti, voljom ambasada, desiće se nova realnost, gora od pretpostavljene koju bi mogla donijeti alternativna, manjinska Vlada. Nema sumnje da se uslovni pobjednici “igraju s vatrom”, iako znamo da je politička stabilnost u planetarno smutnom vremenu ključni prioritet Crne Gore. Čitava planeta je uzavrela a u takvim momentima razum mora da caruje. Ispustiti goluba iz ruke znači navući jato jastrebova nad glavom! Naravno da će se sve to snažno projektovati na strateške izbore u Podgorici gdje će mnoge stvari leći na svoje mjesto. Podgorica će sigurno biti početak nove političke arhitekture Crne Gore.
Javnost je partijama uslovnim pobjednicima slala poruke da se smire, budu mudri i taktični, da svoje snage usresrede protiv propagandista Monstruma i trijumfuju u Podgorici.Tek potom da odluče šta dalje. Oni nisu htjeli poslušati savjete već su i praznike iskoristili da uznemiruju narod i punom silom demonstriraju nestrpljenje u dostizanju cilja kojeg će teško ostvariti krećući se zacrtanim putem. Dakako, to je njihovo autonomno pravo.
Episkop Nikolaj: Najveće srpsko zlo je nestrpljenje
Episkop Nikolaj Velimirović je jednom prilikom napisao: “Najveći srpski greh, onaj iz koga kasnije proizlazi sve zlo, sva strava i užas naše istorije i svakodnevice, jeste nestrpljenje.” A potom nastavio: „Obično, malo, svakodnevno, tobože bezazleno nestrpljenje. Ono je naš najveći, najteži, onaj originalni greh. Prauzrok svega što ćemo kasnije upropastiti, izdati, uništiti, oskrnaviti, odbaciti, zaboraviti… ao i uvek, najkomplikovanija pitanja zahtevaju one najjednostavnije odgovore. Koji su, pokazalo se, često i jedini pravi. Jer nestrpljenje nije suprotnost „strpljenju”, već mudrosti. Nestrpljenje je očito pokazani nedostatak vere u Boga i u sebe. Nestrpljenje je malodušje i maloverje. Nestrpljenje je uzrok svakom razočaranju. Nestrpljenje je pobuna protiv onoga “neka bude volja Tvoja”. Nestrpljenje je početak svakog kraja. Nestrpljenje je ono samoubilačko srpsko “buntovništvo bez razloga”. Nestrpljenje je bezbožni otpor svemu onome što ne razumemo.“
Elem, nema sumnje da je episkop Nikolaj davno oslikao naš ključni problem. Vrlo moćno, precizno i vrlo jasno da je svaki dalji kometar izilišan.
Izvor: Vojin Grubač/IN4S
Naslovna fotografija © AP Photo / Hektor Pustina
