Kada ga za uši njegov šef-mađioničar izvuče iz šešira, on ostaje samo to: čovjek-zec. Nema tu, dakle, ni trika, ni magije.
Filip Vujanović najviše liči na onog zeca iz šešira; naime, na onaj najdosadniji mađioničaraki trik svih vremena.
Filip je apsolutni kliše političar.
Teško da postoji u Crnoj Gori politički upućen čovjek čija prva asocijacija na Filipa Vujanovića nije u vezi sa onom scenom kada ga Đukanović „izvlači iz šešira”, gurajući ga da iziđe na binu, kao da ga pali ka kurblu (pomoćna alatka za „paljenje” automobila, prim. M. U.).
I ta se situacija s vremena na vrijeme ponavlja. Filip, kao zakleti epizodni glumac, dobije svojih pet minuta slave, a tada jedino što može da uradi jeste da propovijeda glasom čovjeka koji je politički devalvirao, sveo se na riječi koje, ako zvuče ili znače, ne mogu da odzvanjaju, ne mogu da ostvare čak ni prazan retorički efekat.
Kada ga za uši njegov šef-mađioničar izvuče iz šešira, on ostaje samo to: čovjek-zec. Nema tu, dakle, ni trika, ni magije.
Milovan Urvan
