Piše: Dr Srđan Cvetković, naučni savetnik, Institut za savremenu istoriju
Prošlo je 100 dana od novosadske tragedije i gotovo sto dana studentskih protesta sa zahtevima da se kazne odgovorni za korupciju i kriminal koji su doveli do pada nadstrešnice na autobuskoj stanici u Novom Sadu kojom prilikom je stradalo 15 ljudi. Sada je trenutak za trezvenu rekapitulaciju onog što je do sada postignuto protestima te da razmotrimo moguće smernice na ovoj važnoj raskrsnici.
Ono što je bila drugačija pozicija ovih studentskih protesta od samog starta je to što nije postojala čak ni stidljiva spoljna podrška poput one studentskim demonstracijama 1996 – 1997. ,,BEOGRAD JE SVET“. Da ne govorim o direktnom finansiranju i otvorenoj podršci spolja kampanji Otpora 2000. prilikom svrgavanja režima Slobodana Miloševića. Danas je već duže vreme Aleksandar Vučić za Zapad i Istok faktor stabilnosti. Mogućnost da preo njega na preči i lakši način dogovore svoje interese. Barem je tako bilo do ovih protesta gde su studenti i građani oslonjeni samo na svoje snage i ,,uprkos svetu“ po prvi put ozbiljno uzdrmale Vučićev autoritet kao ,, čuvara mira i stabilnosti“. Stoga je za očekivati da se i politika ,,stabilokratije“ preispita ako ovi protesti potraju i dalje uruše njegov legitimitet.
Šta se do sada studentskim protestima postiglo?
- PAD VLADE – Prva i najvažnija stvar je da su studenti već postigli i formalni uspeh. Uzrokovali direktno pad Vlade Republike Srbije, ostavku premijera Vučevića i ostavku gradonačelnika Novog Sada! Potom, uslovili su niz ustupaka studentima i prosvetnim radnicima. Naravno, svi zahtevi nisu još ispunjeni ali su to velike važne psihološke pobede. Posle 1996. ovo su prvi uspešni studentski protesti a svakako najuspešniji za vlade Aleksandra Vučića (protesti protiv Rio Tinta i MHE na Staroj planini ostaju male ali važne izolovane pobede.)
- ,,NISI NADLEŽAN“ – Veoma pozitivno je što je na ovim protestima učinjen svakako snažan otklon od Vođa i autoritarne političke kulture. Demonstriranje direktne demokratije i odlučivanje u plenumima; traženje odgovornosti institucija, provođenje zakona, rad tužilaštava i sudova. Na poziv predsednik Republike da govore o radu tužilaštva i sudova odgovaraju ,,Nisi nadležan!“. Čak i među samim studentima postoji dogovor da se pojedinci ne izdvajaju kako bi protesti ostali strogo depersonalizovani.
- AKUMULACIJA I BUĐENJE ENERGIJE i političnost mladih ljudi i studenata, pa čak i srednjoškolaca koji su do sada bili uglavnom potpuno nezainterovani ili letargični delovi društva, za koje se mislilo da su daleko od politike i bilo kakvog druptvenog aktivizma. Generacija ,,Z“ demantovala je mnoge kritičare i teoretičare društvenih promena i na neki način postavila standarde koji izazivaju respekt i u okruženju pa i u svetuskoj demokratskoj javnosti.
- MASOVNOST, MAŠTOVITOST I STEPEN ORGANIZOVANOSTI ali i kreativnosti u izvođenju jako zahtevnih skupova od kojih treba izdvojiti skup na Slaviji, celodnevnu blokadu na Autokomandi, a potom i u Novom Sadu kao neke od najvećih opozicionih skupova ikada u Srbiji. Studentski marš do Novog Sada i najavljeni marševi i štafete za Kragujevac pokazali su se kao izuzetno uspešno sredstvo za mobilizaciju javnog mnjenja i susret sa ljudima u rpovinciji. Kreativni pristup u metodama borbe, parole i studentski performansi podsećaju, ako ne i prevazilaze, najkreativnije radove od vremena studentskih demonstracija 1996/1997.
- IDEOLOŠKA TOLERANCIJA i NEUTRALNOST Od samog početka studentski protesti su postavljeni da idu neutralnom linijom izbegavajući ideološku polarizaciju tražeći najmanji zajednički sadržalac – ono što ne bi trebalo nikom da bude sporno poštovanje zakona i institucija ove države. Na protestima uglavnom nije bilo nikakvih političkih govora već se ćutalo i odavala pošta žrtvama i iskazivao protest protiv vlasti. Četnici -Partizani, Za i protiv EU, Rusija – Amerika, ova ili ona partija te podele ostavile su se za sretnija vremena.
- OSLOBAĐANJE STARAHA I VRAĆANJE DOSTOJANSTVA i volje za borbom kod svih slobodnomislećih ljudi u Srbiji, naročito u pojedinim važnim institucijama i medijima (RTS), policiji, prosveti, advokaturi. Protesti se dešavaju i u najzabitijim mestima Srbije, tamo gde se još od devedesetih nije protestvovalo. S druge strane, razgranjavanje protesta na preko 250 mesta u Srbiji. U samo pet opština u Srbiji nije bilo nikakvih protesta!
- HORIZONTALNO I VERTIKALNO POVEZIVANJE i koordinacija u protestnim akcijama šire akademske i prosvetne zajednice. Sa univerzitetskim centrima u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Novom Pazaru, ali i po dubini sa srednjoškolskim učenicima i profesorima i nastavnicima u osnovnoj školi. Uključivanje roditelja i raznih drugih slojeva društva, advokata, poljoprivrednika, naučne zajednice, penzionera, IT sektora, u proteste solidarnosti sa studentima i prosvetnim radnicima koji su izloženi nasilju.
- ,,ĆACI SU U ŠKOLI“ – SOCIJALNA KOHEZIJA I SOLIDARNOST Povezivanje studenata u borbi za plemenite ciljeve među sobom kao i sa svojim profesorima tokom blokada, ali i sa drugim slojevima društva, advokati, naučni i prosvetni radnici, penzioneri, poljoprivrednici i ostali građani, ostaće, kako god da se ovo završi, jedna pozitivna tekovina i nešto što se moglo ,,samo na ovom času naučiti.“ Naročito je upečatljiva i međusobna solidarnost bivših đaka nastavnika i učitelja.,
- POPULARIZACIJA PROTESTA i do sada neviđena podrška javnih ličnosti, pa čak i svetskih zvezda, studentskoj borbi: Novak Đoković, Željko Obradović, Emir Kusturica, Madona, Nemanja Vidić, kao i čitavog niza drugih istaknutih ličnosti. Konačno i nominacija studenata za Nobelovu nagradu za mir i objave u brojnim uglednim svetskim medijima o protestima srpskih studenata kao pokreta koji je svojom pojavom sve iznenadio i koji je za primer mladima kako se boriti za osnovne vrednosti, predstavljaju veliku propagandnu pobedu nad režimom….
Koji su budući izazovi studentskih protesta?
Uz sve pobrojane uspehe studenata i građana ovaj način borbe ipak ima svoj limit. Režim je, iako ozbiljno uzdrman, još uvek tamo gde jeste a Aleksandar Vučić ne namerava da dopusti da sistem radi i uhapsi najodgovornije za tragediju. A čak i da to učini, POD PRITISKOM uhapsi neka lica u svojoj kampanji borbe protiv korupcije, šta dalje? Sistem ostaje a ON je sistem. Tu je gde je i bio.
Dakle šta posle SUŠTINSKOG neispunjenja zahteva?
Borba za institucije demokratskog društva
Postoje, prema analitičaru društvenih sukoba, Semjuelu Hantigtonu neka tri scenarija kojim se autoritarni režimi se menjaju. Jedan jeste da se sistem pod narodnim pritiskom refermiše odozgo i vladar sam odstupi ili ga reformiše, što se evidentno neće desiti. Drugi da se ruši revolucijama za šta nema uslova niti iko pokazuje takvu želju. Treći da ga svenarodni dobro organizovani pokret pobedi na, makar, ne sasvim poštenim izborima i snagom ulice prisili da prizna i odstupi i tim otvori put da se krene ka korenitim promenama sistema.
Prema nama treći scenario sada postaje sve izvesniji i najrealniji. Stoga bi energiju studentskog protesta trebalo kanalisati prema privremenoj prelaznoj nestranačkoj vladi stručnjaka koja bi onemogućila prevelike oblike krađe partije na vlasti i zloupotreba na izborima. Dakle ograničena tehnička vlada sa jasnim mandatom. Studenti bi se tu pojavili kao ARBITRI I KONTROLORI TOG PROCESA A MOGLI BI SE I AKTIVNO UKLJUČITI KAMPANJU ZA SLOBODNE IZBORE, slobodne medije i za institucije demokratskog društva animirajući ljude na izlazak na izbore ne favorizujući ni jednu opozicionu stranku ni pokret. Morala bi se u tom vremenu smanjiti gadljivost na političare, stranke, pokrete, javne ličnosti koji su ipak deo zajedničkog fronta protiv režima. Od njih kao i do svih građana zahtevati da se stavi moratorijum na sve svađe i podele do obaranja režima. Takođe da se javno svi opozicionari obavežu i potpišu plan za korenite mere na promeni sistema kada se vlast obori.
Aleksandar Tutuš: Srpski grafiti i beskućno pravo – Kad se vojska na Kosovo vrati
Budimo realni, tražimo moguće!
Studentski plenumi bi morali da nađu način i model da se studenti kao pokret uključe u borbu za izborene uslove koji jesu institucija demokratskog društva. Da čak istaknu zahteve i prema opoziciji i prema pokretima i da je kontrolišu i kanališu autoritetom koji su stekli. Tek u ambijentu privremene ekpertske vlade sa slobodnijim medijima i uz nekoliko meseci kampanje mogu se u Srbiji očekivati nekakve promene. Kakva takva kapitalizacija sveopštog oslobođenja i energije ogromnog broja ljudi koji traže promene sistema, a ne samo kažnjavanje odgovornih za trageduju u Novom Sadu.
Bilo kakva vlast koja se na tim osnovama bude frormirala bez Aleksandra Vučića i SNS davaće daleko veće šanse ne samo za ispunjenje studentskih zahteva nego postojeći lični režim ogrezao u svemoći jedne ličnosti, korupciji i kriminalu. Ukoliko pak i sledeća vlast bude oklevala sa sistemskim promenama biće svako podložniji promenama i kritici.
„Depolitizacija protesta“, i iznova insistiranje na zahtevima koji se ne ispunjavaju bez kretanja ka sveobuhvatnim političkim promenama vodiće, bojim se, lagano u opadanje energije. Očekivanja građana su sada podignuta. Režim nečinjenjem i ,,IZOLOVANJEM“ od politike računa da će vremenom umrtviti ogromnu energiju protesta. Svakako se približavamo raskrsnici kada će na pitanje političke artikulacije morati da se odgovori. Sada je na studentskim plenumima da o tome odluče i biće to po nama prelomno za potpuni uspeh ovog talasa promena kojem su do sada više nego uspešno upravljali.
Budimo realni tražimo moguće – Privremena vlada eksperata i izbori na svim nivoima!, kako bi u punom i pravom smislu ispunili studentske yahteve. Smenu kriminalne i korumpirane vlasti- SPIN DIKTATORA!
Izvor: Srđan Cvetković/Fejsbuk
