Piše: Dr Milena Martinović
Sveti Arsenije Sremac je bio je drugi arhiepiskop srpski, svojevremeno jedan od najvećih žičkih podvižnika, koji je bio duboko odan temeljima Pravoslavne crkve, dosledno slijedeći svog učitelja Svetog Savu. O njemu i njegovom žitiju je pisao Arhiepiskop Danilo Drugi, koji kaže da je rodom od sremske zemlje. Postao je drugi arhiepiskop srpski 1233. godine, poslije povlačenja Svetog Save sa arhiepiskopske stolice. Središte srpske arhiepiskopije iz manastira Žiče prenio je u crkvu Sv. Apostola u Peći koju je sam podigao. Zbog bolesti se povukao sa arhiepiskopske stolice 1263. godine, a tri godine kasnije se upokojio u žičkom metohu Crnča na Limu. Sahranjen je u svojoj zadužbini u Peći.
U srpskim tipicima 15. vijeka za datum njegovog upokojenja, odnosno proslavljenja crkvenom službom i prazničnim pjesmama, uzima se 28. oktobar: Mjeseca oktobra dvadesetosmog uspomena među svetima oca našega Arsenija arhiepiskopa čudotvorca (Danilčev tipik iz 1416). Služba i pomeni Svetog Arsenija Sremca su zabilježeni u nekim rukopisnim knjigama iz 14. vijeka, koje je posjedovala Narodna biblioteka Srbije, ali koje su nažalost izgorele u bombardovanju Beograda 1941. godine.( Radovan Pilipović www./spc/rs)
Služba Sv. Arseniju Sremcu, pomen i praznične pjesme, nalazimo i u nekim rukopisima Cetinjskog manastira čija kolekcija sadrži 84 rukopisne knjige iz perioda kraja 13. do sredine 19. vijeka. Zbirka je inače formirana 1885. godine, kada je tadašnji knjaz Nikola Petrović Njegoš iz Pivskog manastira donio bogatu kolekciju od 34 rukopisne knjige i sastavio ih sa cetinjskim rukopisima u jednu cjelinu. Zbirka je sačuvana kao takva i danas, a nalazi se u riznici Cetinjskog manastira. U manastiru Piva je ostala manja zbirka od 8 rukopisa. Sastav rukopisne zbirke Cetinjskog manastira, uzimajući u obzir i cetinjsku i pivsku kolekciju, ograničen je uglavnom na knjige koje imaju liturgijsku namjenu. Rukopisi koji su nastajali od 15. pa do sredine 18. vijeka su ustaljenog i uobičajenog sastava. Kod knjiga koje sadrže bila kakav mjesecoslovni dio, primjetno je intenzivno unošenje nacionalnih (srpskih) svetaca, među kojima se nalazi i Sveti Arsenije Sremac.
Akademska tribina u Beranama: Srpska pravoslavna crkva na prostoru Crne Gore
Rukopisne knjige koje pod 28. oktobrom sadrže službu Sv. Arseniju Sremcu su :
1. Minej za oktobar (Cetinje 19/ Piva 33), 1614/15. godina; u mineju na listu 225 na margini nacrtana je ruka koja pokazuje na natpis: Služba Arseniju arhiepiskopu srpskom
2. Minej za oktobar i novembar (Cetinje 22/Piva 44), 1598. godina, pisao jeromonah Danilo u manastiru Šudikova; služba sadrži večernju sa parimejama, bez litije, jutrenju sa polijelejom, hvalitne i veliko slavoslovlje.
3. Minej za oktobar i novembar (Cetinje 23/ Piva) treća četvrtina 16. vijeka; Službe svetiteljima za svaki dan mjeseca oktobra i novembra se u potpunosti poklapaju sa Minejem za oktobar i novembar (Cetinje 22), tako da se i u ovom rukopisu nalazi služba posvećena Svetom Arseniju Sremcu, pod 28. oktobrom.
Pomene Svetog Arsenija nalazimo u sledećim rukopisima:
1. Psaltir s posledovanijem (Cetinje 39/ Piva), druga polovina 16. vijeka; poklon raškog mitropolita Visariona manastiru Pivi, kako je zapisano u samom rukopisu; sadrži pomen Svetom Arseniju arhiepiskopu srpskom u mjesecoslovu pod 28. oktobrom sa troparom i kondakom.
2. Psaltir s posledovanijem (Cetinje 43), poslednja četvrtina 16. vijeka; sadrži pomen Svetog Arsenija pod 28. oktobrom u sinaksaru.
3. Psaltir s posledovanijem (Cetinje 44/ Piva 39), 1528. godina, sa dodacima iz 1570/85. godine i kraja 17. vijeka; sadrži pomen Svetog Arsenija pod 28. oktobrom u sinaksaru.
U rukopisnoj knjizi Panagirik (Cetinje 20/ Piva/ 45), treća četvrtina 14. vijeka, pisanog na Svetoj Gori Atonskoj, u skitu Sv. Pavla, nedostaju listovi za dane u kojima se slave srpski svetitelji. Kako ova pojava nije usamljena, već postoje i druge rukopisne knjige srbulje u kojima fale ove službe i prološka žitija, to nas navodi na zaključak da se neko bavio sakupljanjem ovih službi, pomena i žitija. Otuda pretpostavljamo i to da je u gorenavedenom Panagiriku bilo zapisano i žitije Svetog Arsenija Sremca, jer u knjizi nedostaju i listovi za 28. oktobar (dan proslavljanja Svetog Arsenija Sremca). Podaci koje smo pronašli u rukopisnim knjigama Cetinjskog manastira potvrđuju činjenicu da je još od najranijih vremena kult Svetog Arsenija Sremca bio rasprostranjen i duboko ukorenjen širom Crne Gore, zbog čega je sasvim prirodno da njegove svete mošti upravo počivaju u Crnoj Gori više od 250 godina, a od 1920. godine, dakle skoro 100 godina, čuvaju se u manastiru Ždrebaoniku.
Izvor: Časopis „Svetigora“, br. 259 – 2016. g./Mitropolija crnogorsko-primorska
Izvori i literatura:
1. Minej za oktobar (Cetinje 19/ Piva 33) list 225-232
2. Minej za oktobar i novembar (Cetinje 22/Piva 44) list 139-144
3. Minej za oktobar i novembar (Cetinje 23/)
4. Psaltir s posledovanijem (Cetinje 39/ Piva)
5. Psaltir s posledovanijem (Cetinje 43), mjesecoslov (113-237)
6. Psaltir s posledovanijem (Cetinje 44/ Piva 39) list 205b
7. Radovan Pilipović, www.spc/rs/sveti arsenije sremac drugi arhiepiskop srpski
