Bila je u vrijeme komunizma jedna doskočica „što golija to bogu milija“ (komunisti su sa tvrocem na malo slovo). Time je komunistička prosta svijest htjela reći da svaki muškarac na ženu reaguje prvo i jedino nagonski. Tako da će ta reakacija biti još jača ako je ona više obnažena, oni bi rekli golija. Sa kolikom tek požudom, mislili su komunisti po svojoj mjeri, na goliju reaguju popovi.
Ta komunistička svijest o golijoj i milijoj manifestovala se juče, na najmalograđanskiji način, pred Cetinjskim manastirom.
Došla je grupa stasalih gospođa, u komitsko depeesesovskim krugovima poznate po nazivu „Bogougodnice“, da prve performans ispred manastira.
Raspojasane , obnažene, s bretelama, jedrim dekolteima i uključenim telefonima, kako se može vidjeti na snimku, zaputile su se u manastir, kao u „Deltu“. Snimke vjerovatno prvog ulaska u bogomolju upotpunjavali su malograđanski komenatri i doskočice na netaknutom cetinjskom dijalektu.
Kako to već biva kada komunjare krenu u crkvu, tu svega ima osim vjere. Odmah su se sa uključenim telefonima uputile na glavno mjesto kod Svetog Petra Cetinjskog. Da valjda njemu saspu u lice svoje muke i naume.
Valjda bi, da su imale prilike da se ispovijede, preskačući priču o svojoj bogougodnosti i ugodnosti, svecu iskreno rekle da nemaju one pojma o vjeri i da su više puta bile u šoping u Milano no što su ušle u seosku crkvu; da nije u opasnosti država i da je sva dreka i piska, jer je došao kraj gospodaru i njihovom jedinom svecu Đukanoviću.
Ne dade im se, jer niotkud i pozvana na dejt stiže ekipa iz Jadnog servisa – novinarka Tanja Darkova Šuković i snimatelj Dragan Tomašević.
O Tanji ni slova. Ko već ne zna kakav je to moralni, novinarski i politički profil i ne može mu se objasniti. Ili je premali ili je depeesovac.
Ali o Draganu valja reći koju. To je jedan od najvremešnijih snimatelja RTCG. Kad god bi šef (tako on zove Đukanovića), negdje putovao gotovo kao sastavni dio prtljaga, skoro kao trikmajica, podrazumijevao se omiljeni snimatelj RTCG.
Kada bi na nekom događaju ili presu uočio šefa reagovao bi instiktivno i nagonski, pa bi krenuo da kamerom razgrće novinare, snimatelje i narod. Samo da napravi najljepši kadar.
Juče je Dragan, koji ima snimateljskog iskustva koliko prosječna bogougodnica ljeta, bez ikakve najave i dozvole u bermudama i zavrnutih rukava zakasao s kamerom u Cetinjski manastir.
Makar ti to bio i prvi put da ulaziš u svetinju, nedopustivo je to i dripački sijeda glavo.
Samo još jedan leksički detalj jučerašnjeg performansa. Pokušavajući da naprave dramu zato što su im sveštenici uljudno objasnili da se ne može snimati bez dozvole jedna od ugodnica se uzrujano zapitala čemu onda ovaj „obor“ ako ne možemo tu da budemo i snimamo.
To mjesto kršten i znaven svijet zove porta. Nekome više priliči obor. Na šta je ko naučio!
