Piše: Anamari Repić
Pravda je jedna, ali kada su strane suprotstavljene – svaka traži svoju. Za Albance, Specijalni sud za zločine Oslobodilačke vojske Kosova je rana jer se sudi onima koje vide kao oslobodioce. Za Srbe, uprkos svemu, on je poslednja nada da će biti priznati kao žrtve i otkriti istinu i o njihovoj patnji. Deset godina nakon osnivanja, ova institucija u Hagu stoji između bola i nade, ogorčenja i očekivanja.
Glavni slučaj pred sudom osnovanim pre skoro deceniju je protiv bivših lidera OVK i potonjih politčkih lidera bivšeg predsednika Kosova Hašima Tačija, bivših predsednika parlamenta Kadrija Veseljija i Jakupa Krasnićija, kao i bivšeg poslanika Redžepa Selimija. Oni su optuženi za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, što sva četvorica negiraju.
Suđenje protiv ovih članova Glavnog štaba OVK optuženih za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti nad stotinama civila na Kosovu i u severnoj Albaniji tokom 1998–1999. godine, nastavlja se 15. septembra 2025, kada bi trebalo da počne izvođenje dokaza odbrane.
Prevelika očekivanja
Za kosovske Albance, suđenja bivšim pripadnicima OVK simbol su nepravde prema onima koje vide kao oslobodioce. Na masovnom protestu 7. avgusta u Prištini, uz podršku gotovo svih partija, ratnih veterana i javnih ličnosti, dominirala je parola „Sloboda za naše komandante!“. Govornici su sud nazivali nepravednim, usmerenim na kriminalizaciju OVK i borbe za nezavisnost, uz tvrdnju da se „sudi Kosovu“. Podsećali su da je Kosovo oslobođeno zahvaljujući OVK, SAD-u i NATO-u, te upozoravali da ovakva suđenja narušavaju istinu o ratu i ugrožavaju slobodu, odbacujući svako izjednačavanje zločina srpskih snaga i OVK.
U takvoj situaciji Specijalizovana veća podsećaju da se bave isključivo individualnom krivičnom odgovornošću, a da među žrtvama nisu samo Srbi, već i Albanci i Romi. „Bez obzira na političke aktivnosti ili događaje, Specijalizovana veća su u potpunosti fokusirana na sprovođenje svog mandata, vođenje pravičnih, nepristrasnih i bezbednih suđenja. Takođe je važno istaći da mnoge od žrtava navodnih zločina koji se procesuiraju nisu samo srpske nacionalnosti, već i kosovski Albanci“, navode za Novi magazin iz SVK.
Na drugoj strani, Srbi očekuju da se, posle četvrt veka, potvrdi da su i oni bili žrtve. Sud za njih predstavlja poslednju šansu da se rasvetle zločini počinjeni nad srpskim stanovništvom tokom rata i nakon njega, kada su mnogi stradali bežeći ili pokušavajući da ostanu na Kosovu. Dva suprotna pogleda pokazuju da rat na Kosovu nikada nije u potpunosti završen. Razlozi njegovog početka i dalje se osporavaju, dok posledice ostaju duboko podeljene u sećanju i politici. U takvim okolnostima, sa mnogim nerazjašnjenim zločinima, Kosovo je nakon zatvaranja Haškog tribunala postalo jedino mesto u bivšoj Jugoslaviji za koje je formirana nova, specijalizovana sudska instanca.
Haški tribunal (MKSJ) procesuirao je ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, uključujući celokupno srpsko političko i vojno rukovodstvo zbog zločina na Kosovu. Kada je reč o zločinima nad Srbima, vođeno je pet postupaka: osuđena su samo dva pripadnika OVK, dok su Ramuš Haradinaj i Fatmir Ljimaj oslobođeni, uz ozbiljne kontroverze oko zastrašivanja i zlostavljanja svedoka. Tribunal je imao nadležnost samo do završetka rata i zatvoren je 2017. godine, ostavljajući nasleđe koje jedni vide kao „selektivnu pravdu“, a drugi kao put do istine.
Osnivanje i dosadašnji postupci
Specijalni sud osnovan je u skladu sa međunarodnim sporazumom koji je ratifikovala Skupština Kosova, ustavnim amandmanom i Zakonom o Specijalizovanim većima i Specijalizovanom tužilaštvu Kosova. Privremenog je karaktera i nadležan za zločine protiv čovečnosti, ratne zločine i druga krivična dela počinjena na Kosovu od 1998. do 2000. godine. Sedište je u Hagu. Sude samo za zločine iz perioda januar 1998 – decembar 2000. koji su povezani sa izveštajem Dika Martija.
Kako je rečeno Novom magazinu iz Specijalizovanih veća Kosova (SVK), do sada su pokrenuti ili okončani postupci u tri predmeta. Za ratne zločine osuđeni su bivši pripadnici OVK Saljih Mustafa (15 godina zatvora i 207.000 evra reparacija za sedam žrtava) i Pjeter Šalja, koji je bio pripadnik OVK u pritvorskom centru OVK u Kukešu severna Albanija (13 godina i 208.000 evra za osmoro žrtava). U toku je žalbeni postupak za reparacije.
Donete su i presude za ometanje pravde. Hisni Gucati i Nasim Haradinaj, osuđeni na po četiri godine i tri meseca zbog ometanja službenih lica, zastrašivanja tokom postupka i povrede tajnosti postupka. Sabit Januzi i Ismet Bahtijari dobili su po dve godine, a Hadži Šalja tri godine zatvora.
U fazi prethodnog postupka je i predmet protiv Hašima Tačija, Baškima Smakaja, Isnija Kiljaja, Fadila Fazljiuja i Hajredina Kučija. Oni se terete za ometanje pravde u vezi sa slučajem „Tači i drugi“, odnosno za odavanje poverljivih informacija o svedocima i koordinisane pokušaje da se utiče na njihova svedočenja.
Dik Marti
Specijalizovana veća za Kosovo u Hagu nisu nastala kao nastavak Tribunala, već na osnovu izveštaja Dika Martija iz 2010, u kojem su iznete optužbe o otmicama i zločinima OVK, pa i tvrdnje o trgovini organima. Iako istraga američkog tužioca Klinta Vilijamsona 2014. nije potvrdila trgovinu organima, utvrđeni su drugi zločini, što je dovelo do osnivanja Specijalizovanih veća 2015.
Njihov mandat obuhvata procesuiranje zločina OVK nad etničkim manjinama i političkim rivalima, od 1998. do 2000, u kontekstu u kojem je, zbog zastrašivanja svedoka, sprovedeno malo detaljnih istraga o zločinima nad Srbima i Albancima označenim kao saradnici ili protivnici OVK.
U razmeni pisama između Kosova i Evropske unije dogovoreno je osnivanje posebnih sudskih veća koja bi bila smeštena van Kosova, zbog osetljivih postupaka. „Specijalizovana veća i Specijalizovano tužilaštvo Kosova imaju poseban mandat da procesuiraju ratne zločine i zločine protiv čovečnosti počinjene od januara 1998. do decembra 2000. godine, u vezi sa izveštajem Saveta Evrope iz 2011. godine. Njihovo sedište nalazi se u Hagu, osoblje je međunarodno, a nadležnost ima prvenstvo nad domaćim sudovima“, navode iz SVK. Specijalizovana veća primenjuju običajno međunarodno pravo i međunarodno pravo ljudskih prava. „Zakon Kosova se primenjuje samo kada je to izričito navedeno u Zakonu o Specijalizovanim većima i Specijalizovanom tužilaštvu“, objašnjavaju iz SVK.
Specijalni sud, formiran pod pritiskom zapadnih saveznika, operativno je počeo s radom 2017. godine, uz obrazloženje da će premeštanjem suđenja u Hag biti obezbeđeni sigurnost i nepristrasnost. Od početka, međutim, suočava se s otporima aktivnih udruženja veterana OVK, političkih lidera i šire javnosti. Srpska strana više puta je isticala da je na Specijalnom sudu posebna odgovornost da obezbedi zaštitu svedoka.
Na Kosovu se Specijlani sud u Hagu kritikuje i zbog, kako navode, lošeg tretmana optuženih, ali i Vladu Kosova zbog nedostatka finansijske podrške za njihovu odbranu. Ministarstvo pravde saopštilo je da je do sada izdvojilo oko 33 miliona evra. Vlasti u Prištini smatraju „duboko neprihvatljivim“ što su među dokazima i materijali dostavljeni iz Srbije. Specijalizovana veća odgovaraju da tužilaštvo i odbrana same biraju dokaze na koje će se osloniti, dok sudije odlučuju o njihovom prihvatanju u skladu sa zakonom i pravilnikom. „Kada odlučuju o prihvatanju dokaza koje strane iznesu, sudije ocenjuju sve prihvaćene dokaze koje su izneli i tužilaštvo i odbrana. Odluka o prihvatanju dokaza tokom suđenja odvojena je od konačne ocene svih prihvaćenih dokaza prilikom donošenja presude“, objašnjavaju iz SVK.
Mnoge analize podsećaju da je formiranje Specijalnog suda od Kosova direktno zatražila „velika petorka“, SAD, Velika Britanija, Nemačka, Francuska i Italija. Tako je Zapad upozorio vlasti u Prištini da će, ukoliko Skupština ne donese odluku, pitanje preći u nadležnost UN, što Kosovu nije odgovaralo zbog uloge Rusije u Savetu bezbednosti. I danas u Prištini preovlađuje stav da je reč o političkom promašaju iz prošlosti, koji se, jednom kada je formiran, više ne može ukinuti bez ozbiljnih posledica po odnose sa zapadnim partnerima.
Mandat Suda traje sve dok Savet EU ne obavesti Kosovo da su istrage i postupci okončani, funkcioniše kao hibridna institucija, kosovska po pravnom okviru, a međunarodna po osoblju, procedurama i sedištu. Fizička udaljenost od Kosova zamišljena je da obezbedi nezavisnost i zaštitu svedoka, ali je istovremeno otvorila prostor domaćim političarima da oblikuju narativ o njegovom radu.
Za porodice ubijenih i nestalih, sud je poslednja nada za istinu o sudbini njihovih najmilijih. Ali percepcije ostaju nepomirljive. Za Srbe, on je most ka pravdi i suočavanju s prošlošću, dok je za Albance simbol selektivne pravde prema „oslobodiocima“. Sud će trajati dok ne završi postupke, ali da li će oni otvoriti put ka pomirenju ili produbiti jaz zavisi od šireg političkog i društvenog angažmana. Četvrt veka posle rata, taj put i dalje ostaje dug i trnovit.
Izvor: Novi Magazin
