Promjene koje unosi premijer Spajić u crnogorsku društveno-političku stvarnost od dalekosežnog su značaja
Već možemo govoriti o istoriji poteza gospodina Spajića kojim se pokazuje da se političkom tolerancijom i, zaista, demokratskim postulatima mogu s lakoćom regulisati problemi koji su destruisali Crnu Goru decenijama unazad.
Počevši od reakcije na, za naše prilike, uvijek tenzične organizacije i realizacije popisa stanovništva, preko gotovo nonšalantnog rješavanja problema u vezi sa identitetskim razdorima (nacionalnim, heraldičkim, vjerskim itd.) do najnovije reakcije u pogledu pronalaženja optimalnog, a ne populističkog pristupa u rješavanju štrajka prosvjetara, čini se da Crna Gora, napokon, ima viziju koja nas pomjera iz socijalne apatije.
Uvažiti svačije pravo, ekonomski stabilizovati sistem, obezbijediti rad pravosuđa, izboriti se s inflacijom, dopustiti svakom nacionu da ističe ljubav i poštovanje prema sopstvenoj kulturi i prošlosti, a da ga to ne stavlja na optuženičku klupu, očevidno, jeste recept za izlazak iz ambisa tridecenijske uprave DPS i njegovih političkih satelita.
S druge strane, ovi potezi samo pokazuju koliko su, uz korupciju, kriminal i lažni patriotizam, predstavnici stare političke klase svoju vlast održavale isključivo na razdorima, podjelama, manipulacijama. Valjda je tome došao kraj. Sada, što ostajemo pomalo zatečeni saznanjem da se mnogi problemi mogu rešavati veoma jednostavno i brzo, to ostaje povod da se i sami zapitamo u čemu smo živjeli zadnje nekolike decenije.
Milovan Urvan
