Ako više od pola građana ove države Crne Gore (po svim anketama ovoga svijeta) smatra SPC (baš ovakvom kakva je sada) svojom vjerskom institucijom. I to ovih sadašnjih građana, a ne nekih iz srednjeg vijeka.
Ako najveći broj građana CG jezik kojim govori zove srpskim, jednostavno srpskim, ne „crnogorskim“ bez kerefeka od slova i glasova, ne „srpsko-hrvatskim“.
Ako su prije i poslije 1918. u svakoj školi (od kad postoje škole) i gradu (od kad se naselja zovu gradovima) Crne Gore na dan Svetog Save bile organizovane svečane akademije, i baš na taj dan dijeljeni ordeni najzaslužnijim Crnogorcima.
Ako „Želimo da crnogorski mitropolit zavisi od pećkog patrijarha u Srbiji“ kažu Bečkom dvoru zajedno Petrovići i Radonjići jednu deceniju pošto je ukinuta Pećka Patrijaršija u doba tzv. samostalnosti Crkve na Cetinju 1779.g.
Ako su, po Njegoševim riječima „mišca i ime crnogorsko, uskrsnuli sa Kosovske grobnice… đe Obilić nad sjenima vlada“.
Onda….
Kom okupatoru gospodo stavljate barikade? Obraz i čast koje i čije Crne Gore branite? Gdje su granice Crne Gore čija prestonica treba da bude onakvo Cetinje? Na Barutani i Brajićima, ili u hercegovačkoj Pivi (a da, koliko je Crna Gora dukljanska, toliko je i Piva hercegovačka ), kod nemanjićkih Stupova ili u Tvrtkovom i Hercegovom Novom gradu?
Cetinje je kruna, samo ako ima živog tjemena na koje će ono stati. A ako od Cetinja odsiječete svetosavski Ostrog, slava mu i milost; svetosavsku Moraču i svetosavsku Savinu, na koju pamet i na čiji mozak ćemo spustiti tu krunu?
Metal bez krunisane glave više nije kruna, nego staro gvožđe, bez imalo plemenitosti.
Milija Todorović
