Veliku pažnju javnosti izazvala je jučerašnja posjeta Mila Đukanovića Vaseljenskoj patrijaršiji. Sam Đukanović posjeti je dao istorijski značaj ukazujući na to kako se radi o prvom dolasku „crnogorskog šefa države“ u Fanar nakon boravka knjaza Nikole u ovoj patrijaršiji, s kraja 19. vijeka.
Kako se može čuti na video-snimku ovog prijema patrijarh Vartolomej je uvaženom gostu predočio njegove skorije susrete sa predsjednikom parlamenta g. Bečićem, kao i sa maturantima Cetinjske bogoslovije. Vartolomej nije propustio da pomene svoje poznanstvo i saradnju sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem.
Ostaje nam da pretpostavimo kako se osjećao Đukanović kada ga je „Majka Crkva“ od dalekog 19. vijeka približila proteklim godinama i podsjetila da je Crna Gora, mimo njega (koji njom vlada preko 30 godina ) komunicirala sa ovom patrijaršijom u liku Đukanovićevih najljućih neprijatelja. Sa adresa institucija koje je Đukanović predstavio kao okupatore Crne Gore. A vidite, Vartolomej ih je doživio kao predstavnike Crne Gore.
To što preko 100 godina ovdje nije bilo crnogorskog „šefa države“ zvuči kao kuriozitet. Ali kada se samo malo razmisli, to je osuda i konstatacija da je za takav izostanak zaslužan sam Đukanović koji je imao preko tri decenije priliku da to učini, ali – nije imao kad. Palio je gume pred srpskim patrijarhom; vrijeđao mitropolita i sadašnjeg i bivšeg; spremao zakone za uzrurpaciju crkvene imovine… O šefovima države prije Đukanovića ne treba trošiti riječi. Njegovi ideološki preci rušili su crkve i u njih spraćali goveda, pa bi bilo nezamislivo da su se uputili put Carigrada, bilo kakvim povodom. Aleksandar Karađorđevic je naravno posjećivao Carigradsku patrijaršiju (za razliku od Broza), ali njega Milo ne broji u „šefove“ države kojom on vlada…
Prije samo par godina Đukanović je dobio pismo od Vartolomeja u kom mu se „majčinski“ crta i tepa – kako bi trebalo da se odnosi prema Crkvi u Crnoj Gori. On je tada sadržaj tog pisma prezreo, a javnosti se obratio saopštenjem da pismo nije ni dobio. Juče, međutim, kao deklarisani atesita izgovara „Majka Crkva“.
Ako je to zbog sreće i napretka svoga unuka koji se, kako čusmo, krštava u Carigradu – neka bude sa srećom. A ako je zbog prikazivanja sebe kao nasljednika knjaza Nikole, to je onda nešto treće… što ovaj susret čini susretom potpuno različitih svjetova. Na jednoj strani Crkva koja poštuje mitropolita Amfilohija Cetinjsku bogosloviju kao svoje, a na drugoj strani Đukanović – izgubljen u svemiru.
Filip Dragović
