Mandatar Spajić tokom ovog avgusta 2023. mora da definiše i dogovori parlamentarnu većinu koja će da podrži buduću 44. Vladu Crne Gore. Kao što smo čuli i vidjeli postoje mnoga ideološka i stranačka čupanja oko učešća u toj Vladi i oko podrške istoj.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Na jednoj strani javlja se pitanje kako raditi sa bivšim DF kad su oni pod Vučićevom kontolom; na drugoj strani imamo nedoumicu kako raditi u Vladi sa političkim predstavnicima manjina kad su oni na daljinskom upravljaču bivšeg DPS režima; pa onda – kako ubaciti u Vladu URA koja je bila onako agresivna protiv Spajića u predizbornoj kampanji; pa kako računati sa SNP-om koji je onomad rušio „appstolsku“ Vladu? Dakle, vidjeli smo sve kontra-razloge, sve negativne argumente, sa kim ne, i zašto ne.
A sad, kada je Spajić dobio mandat i zvanično, red bi bio misliti i o pozitivnim argumentima.
Na ovoj avgustovskoj vrućini trebalo bi se sjetiti avgustovske većine, one od prije tri godine. Ta politička formacija ima u novom sazivu parlamenta 50 poslanika. Ona ima legitimitet istorijskih promjena, kao i legitimitet najnovije izražene narodne volje. Njih 50 su osnov za sastavljanje novog kabineta.
Ko od manjinskih stranaka ne prihvati ovakav dvostruki legitimitet, najdemokratskiji legitimitet, komotno neka ide na stranu DPS manjine. Takvim stavom oni bi se sami odredili ne kao predstavnici etničke malobrojnosti, nego upravo kao predstavnici političke manjine, onog naglasanog i od naroda odbačenog bivšeg režima, pa im, samim tim, i nije mjesto u novoj Vladi.
Ni manje ni više od toga.
Do čitanja u sljedećem broju.
