Izostanak pravovremenog reagovanja nacionalne elite na crni pravni scenario „francusko-nemačkog plana“, doveo je do toga da i uslovi svakodnevnog života Srba na Kosovu i Metohiji postanu neizdržljivi

Hronika najavljene predaje 14.
Srbija se nalazi između žalosti i potmule pretnje zaoštravanja unutarpolitičkih prilika do granica građanskih sukoba. Deo opozicije (Ćuta) nadaju se postepenom popuštanju vlasti, sa druge strane, iz tabora vladajućih čuju se i nagoveštaji da bi opozicija mogla da bude potisnuta sa ulica kao što je počišćena iz medija.
Patrijarh poziva na Spasovdansku litiju sve građane prestonice, ujedinjene u molitvi za mir, bez međusobnih sukobljavanja. Sutradan po Spasovdanu očekuje nas „najveći ikad“ Vučićev miting.
U toj situaciji, NATO snabdevanje kosovske vojske Barjaktarima, otvorene ratne pretnje iz Prištine, eksproprijacija srpskog zemljišta na severu Kosova, maltretiranje uglednih Srba, poput Živojina Rakočevića, od strane prištinske policije, pokazuju da svakodnevni uslovi života Srba na Kosovu i Metohiji postaju sve neizdržljiviji.
Naše bezbednosne, političke, privredne i kulturno-prosvetne elite nisu pokazale pravovremeni odgovor na crni pravni okvir za Srbiju u „francusko-nemačkom predlogu“. Sada su zbog toga, krive pred istorijom, ali su krive i za više od toga: popuštanje pred autodestruktivnim avanturizmom jednog čoveka u Beogradu i prepuštanje kosovsko-metohijskih Srba na milost i nemilost šovinističke Kurtijeve klike.
Ova poslednja, pošto je uspešno dezavuisala srpsku lokalnu samoupravu, verovatno sprema drugi korak: integrisanje u kosovski sistem obrazovnih, zdravstvenih i kulturnih ustanova, koje su se do sada nalazile pod upravom i finansiranjem iz Srbije. Ako uspeju u tom koraku, Srbima ostaje vrlo mali izbor: otići iz postojbine ili postati „lojalni građanin“ Velike Albanije, Albanac u političkom smislu.
I najava održavanja redovnog zasedanja Svetog Arhijerejskog Sabora u ovakvim prilikama ostaje „ispod radara“ javnosti. Sabori su u vreme Blaženopočivših patrijaraha Pavla i Irineja, znali da upute očinsku reč srpskom verniku i domaćoj i međunarodnoj javnosti o Kosovu i Metohiji. Ne treba unapred sumnjati, da će pod patrijarhom Porfirijem, kako brine (?) jedan beogradki list izrazitog anticrkvenog usmerenja, glas vladika o KiM biti „utišan“. Ali, priznajemo, zebemo od pitanja: hoće li biti nekog u današnjoj Srbiji da taj glas, makar i „utišan“, čuje?
Aleksandar Živković