Došlo neko takvo vrijeme da malo da’nemo dušom od UDB-e. Ili nije?
Piše: Aleksandar Živković
Poslije studentske izborne (r)evolucije u Srbiji, ni u Crnoj Gori se ne može po starom: jedan korak naprijed, tri koraka ka DPS-u unazad.
Pred ljudima je žalost i sramota, a pred Bogom velika grehota, da dosijei UDB-e u Crnoj Gori još nijesu otvoreni. Ne može se biti „prvak demokratizacije i evropeizacije“ u regionu, a čuvati tekovine Jova Kape, Veljka Milatovića, Vlada Kekovića… Nije crnogorska mafija nastala bez podrške Službe i neće ni nestati dok se te veze ne razotkriju.
Zato nema prešnijeg posla za Skupštinu i Ministarstvo pravde, nego da utvrde odgovarajući zakon. Mađari su se gorko pokajali što dosijea tek sad otvaraju.
U Srbiji, nakon famoznog 5. oktobra one godine, prvi se Žarko Korać suprotstavio otvaranju dosijea. Tobože ima tu dosta komšijskog cinkarenja, što da zavađamo narod.
Biće, stvarno, da ima tih porodica koje su cijele špijunske dinastije napravile. Otac mi je govorio da su nas neki T. špijali još od doba knjaza Nikole.
No to što su neki čitave generacijske špijunske biznise napravili, ne obavezuje jednu evropsku državu da ih tetoši. Ne treba ih sada ni razapinjati, ali, da podvučemo crtu.
Da opet ne plačemo nad „zarobljenom državom“. Mislim da je i studentarija izvukla tu poruku i da će nas Srbija brzo preteći u tom pogledu.
Da li bi otvaranje dosijea UDB-e ugrozilo bezbjednost države. Naravno da ne bi, kada nije u cijeloj istočnoj Evropi, zašto bi kod nas? Ili ja naša država stvorena da služi Službi? Ne vjerujem u to. Kao što ne vjerujem da bi otvaranje dosije spriječilo zloupotrebe Službe u budućnosti. Eno primjera Albanije, oni su se davno oslobodili Sigurimija, ali su se „novi“ zaigrali i sada gori Tirana.
Otvaranje dosijea jeste uslov da dobijemo dublji uvid u mnoge istorijske procese i, na prvom mjestu, da se vrši pravda.
Ako bude i neke pouke za buduće glavare, utoliko bolje.
