Piše: Jela Džomba
Ispred prepunog Sabornog hrama Perović je govorio da gdje god da se nalazimo dobro nam je, pošto postojimo, a život je, kako naglašava, dar od Boga, poklon.
„Dobro je što živimo, dobro je što nam se Bog otkriva i dobro je što ćemo tek da vidimo ono najbolje što je Bog pripremio za nas. Znači, mi smo u nekom ipak stanju čekanja. Trebamo prije svega da imamo zahvalnost za to što imamo u životu“, rekao je na početku razgovora za Direkt paroh Gojko Perović.
Smatra da naše sve češće odsustvo iz svakodnevnog života i uživanja u trenutku, proizilazi iz zaborava o nastanku.
„Ako smo zaboravili da smo darovani, da je ovaj život dar od Boga, taj zaborav vuče i drugi zaborav. Da onda ne znamo ni šta će nam ovaj život“, kaže nam protojerej-stavrofor Perović dodajući da iz nezadovoljstva onim što dobijamo, uz medijsko i ideološko huškanje da sve treba promijeniti, dolazimo do toga da, kako kaže „Ja nisam taj koji sam, ova zemlja nije ta koja je, ovaj vijek nije taj koji je – hoću nešto drugo“.
Ipak, naglašava da nije svaka želja za promjenom loša.
„Pjesnici, književnici, umjetnici, sanjajući o nekom boljem životu i pjevajući o njemu, u stvari nam na neki način nagovještavaju taj budući vijek na koji nas Bog poziva. Ali, zaboravljajući na Boga, mi zaboravljamo i šta je naša funkcija u ovom danu, u ovom gradu, u ovom trenutku“, ističe Perović.
Razgovor kao lijek
Jedan od problema ovog trenutka, smatra da je i to što sve više komuniciramo posredstvom ekrana, dok sve manje razgovaramo jedni sa drugima. Upravo zato, kaže, povratak živom razgovoru može biti svojevrstan lijek.
„Možemo pomoći drugome tako što ćemo se obratiti čovjeku, da ga pozovemo. Ako je negdje zalutao i otišao negdje mislima, da mu kažemo: da nećeš danas sa mnom na kafu? ‘Ajde, dođi kod mene, dolazim kod tebe, ajmo nešto da uradimo”“, kaže Perović.
O. Gojko Perović: „Lažni svjedoci danas zvocaju na sve strane“
“Živimo u vremenu velike magle”
Društvene mreže, dodaje, stvaraju svojevrsnu „maglu“ komunikacije u kojoj čovjek često više ne razgovara sa ljudima, već samo objavljuje sadržaj i prati broj pregleda i lajkova.
„Mi trenutno živimo u vremenu velike magle, u nekoj kvazikomunikaciji. Idemo kroz prostor koji je oblijepljen raznim lozinkama, izrekama, postavkama. Znači, čovjek izbaci nešto što ima i više njega ne zanima ko je tu poruku prihvatio. Zanima ga možda broj pregleda, broj lajkova, ali on nema potrebu da komunicira s ljudima koji su tu poruku prihvatili“, priča naš sagovornik, dodajući da smo postali kao neki usamljeni umjetnici ili naučnici koji nešto istražuju.
Zato, poručuje, treba ponovo uspostavljati konkretne odnose sa ljudima oko sebe.
„Popričaj s majstorom koji je došao da ti popravi klimu, nazovi brata, isplaniraj da provedeš dva dana sa svojom porodicom, prijateljima, tako nešto – unesi ljude u drugi život. Biće vremena za telefon i za mrežu“, kaže Perović.
Iako priznaje da danas možda djeluje kao da smo izgubili naviku razgovora bez telefona, smatra da čovjek tu potrebu ne može trajno izgubiti.
„I onaj najzatupljeniji čovjek društvenim mrežama i telefonima jednog će se jutra probuditi i reći: daj više ovo, ne može se ovo čitati, sve jedno i isto, daj da nešto promijenim. Jesmo kao neka korona, kao neka epidemija trenutno i ličimo kao da smo sve zaboravili, ali nemoguće. Mislim da ipak Bog stoji za ovaj projekat koji se zove čovjek“, ističe naš sagovornik.
Paroh Perović je i sam prisutan na društvenim mrežama, gdje govori o vjeri i duhovnim temama. Kaže da takva komunikacija može imati pozitivan efekat.
„Čuo sam ljude da su, slušajući nekog sveštenika ili neku emisiju na duhovne teme, rekli da im se nešto otvorilo, spojilo, pokrenulo u njima, što možda ne bi stiglo u ovom obliku“, kaže Perović, i navodi da je neposredno pred naš razgovor imao situaciju u kojoj mu je mladić prišao samo da bi se fotografisali, dok za predavanje nije bio zainteresovan.
Tako da i same društvene mreže imaju dvije strane, donose i nove probleme. Ljudi i za postavljanje pitanja preko ekrana mogu imati strah da će ono biti javno objavljeno i da će im se drugi zbog toga rugati.
„I ta mogućnost komunikacije rađa neke nove strahove“, kaže Perović.
Zato, bez obzira na razvoj tehnologije, smatra da društvene mreže ne mogu zamijeniti živu zajednicu.
Tehnologija je, kaže, i ranije mijenjala način na koji se vjera prenosi. Pojava štamparije, razvoj nauke, arheološka otkrića i pronalaženje starih tekstova uticali su na način na koji danas razumijemo biblijsko vrijeme.
„I danas ta ekspanzija komunikativnosti preko društvenih mreža sigurno dosta toga donosi dobrog i to je jasno“, kaže Perović i dodaje da postoji nešto što društvene mreže ipak ne mogu zamijeniti.
„Svi ti ljudi sa svih tih Fejsbuk objava, grupa opet se na kraju nedjeljom nalaze u crkvi. Tu se sreću, tu razgovaraju i odatle planiraju nove razgovore: kada ćemo se vidjeti“, kaže Perović.
Upravo zato smatra da bi trebalo razvijati drugačiji odnos prema telefonu i društvenim mrežama.
„Stvarno mislim da bi trebalo da razvijemo neku disciplinu mi u crkvi, da telefon i društvene mreže koristimo za dogovaranje viđenja, a ne za razgovaranje“, ističe Perović.
Bez obzira na to koliko se komunikacija seli na ekrane, kaže naš sagovornik, čovjeku će i dalje biti potreban čovjek kojeg može da vidi, čuje, pozove na kafu i sa kojim može da razgovara uživo.
„Opet na kraju ti preostaje najpametnije da odeš u crkvu kod onoga tvoga popa koga ćeš da vidiš, koga možeš da opipaš i da mu se obratiš, da popiješ s njim kafu i rakiju, da ga pozoveš kući. Ako ga nisi uživo vidio i čuo, ne znaš da li je istinito što je objavljeno o njemu. Tolika gomila falsifikata i laži dovešće do toga da se opet moramo vratiti u realni prostor“, zaključuje naš sagovornik.
Predavanjem „Dobro nam je ovdje biti“, koje je organizovala Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska Crkvena opština trebinjska, počelo je obilježavanje Preobraženskih svečanosti u Trebinju.
Moderator jučerašnjeg predavanja bio je đakon Branislav Rajković.
Izvor: Direkt Portal
