Piše: Miloš Lalatović
Jedan od velikih muzičkih talenata bivše Jugoslavije, a posebno Crne Gore, bio je čovjek nepravedno zanemaren Miladin Šobić iz Nikšića.
Njegove pjesme znaju svi širom regiona, ali malo se pažnje poklanjalo njemu, iako su mnogi slušali njegove hitove po čitave dane, posebno kada su neraspoloženi.
Miladin Šobić se pojavio u nezgodno vrijeme za svoju muziku, u vrijeme nadiranja panka i novog talasa, njegov muzički stil sastavljen od hipi izraza i autentičnog sopstvenog stila nije prolazio onako kako je trebalo. Možda je tome doprinijelo i porijeklo, iz malog grada i najmanje države SFRJ, Crne Gore. Inače, zaista, crnogorski muzičari su se teško probijali u bivšoj Jugoslaviji, ne samo u SFRJ, nego i SRJ.
Velika je šteta za samog muzičara i Crnu Goru, što se nije kako bi rekli ,,poradilo“ na njemu. Sigurno, ono što danas znamo jeste da Miladin Šobić nije imao nikakvu vezu u državnom vrhu, pa ni bilo gdje, inače bi puno drugačije prošao, ali eto dobro ga je zapalo da snimi i objavi to što jeste mogao. Čovjek sa autentičnom muzikom i isto tako dušom, najbliži je bio Džoniju Štuliću. I sam Džoni, razočaravši se u sve otišao je u daleku Holandiju, i već trideset i pet godina ne dolazi, valjda. Bar niko nije javio da ga je vidio. Bez obzira na sve, ipak je Štulić za razliku od Šobića dobio svojih ,,pet minuta“ slave. Nekako je to društveno i ljudsko stanje ovoga drugoga redovno zaobilazilo. Šobić je bio kao najskrivenija muzička javna tajna bivše Jugoslavije. Sve se više danas javljaju ljudi koji prepoznaju njegov kvalitet, iako još uvijek andergraund, ali pitaju ,,ko je muzičar koji pjeva ovu ili onu pjesmu“, posebno mlađi, a neko od starijih se javi između dva dima od cigarete i sa osmjehom kaže ,,to je Šobić“.
Nadamo se da će to ,,Šobić“, poput nekad takođe zanemarenog Baha u klasičnoj muzici, ostati sinonim za kvalitet i njegova muzika konačno dobiti zasluženo mjesto.
Dragom Miladinu, želimo još puno godina lijepoga života.
