Mitropolit Amfilohije: Na Vučijem Dolu pobijedila Božija pravda i istina
Hram Svetog sveštenomučenika Atinogena na Vučjem dolu osveštan je, svečano i saborno, na praznik Svetog mučenik Longina Sotnika, u subotu 29. oktobra 2016.
Hram su osveštali i potom u njemu odslužili Svetu Arhijerejsku Liturgiju: Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski G. Amfilohije i Preosvećena Gospoda Episkopi: zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, budimljansko-nikšićki Joanikije, dioklijski Kiriloi umirovljeni Episkop Atanasije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva pomenutih Eparhija.
Novoosveštani hram podignut je u spomen na slavne junake Vučedolske bitke, koji su krv svoju prolivali za Krst časni i slobodu zlatnu, za oslobođenje i ujedinjenje našeg naroda, pa jetokom Liturgije odslužen pomen kralju Nikoli i ratnicima, koji su izvojevali tu znamenitu pobjedu na Vučjem dolu. Današnjom svečanošću, u organizaciji Eparhija budimljansko-nikšićke i zahumsko-hercegovačke, obilježena je 140-godišnjica slavne Vučedolske bitke.
Vjernom narodu, sabranom, u velikom broju, iz svih krajeva Crne Gore i Hercegovine, besjedio je Preosvećeni Episkop Grigorije.
„Ovaj hram, izatkan u umu velikog arhitekte Peđe Ristića, začet u prostranom srcu Episkopa Joanikija i sagrađen brigom i ljubavlju svih vas, treba da bude mjesto spokoja, mjesto mira za sve postradale vojskovođe i vojnike za našu i za njihovu slobodu i slobodu naših potomaka, treba da bude mjesto odmora i preobražaja gdje će se krv ljudska spirati i umivati rosom Božje blagodati“.
„Ova poljana se danas preobražava od krvave u miomirisnu, jer je usred nje postavljen hram, a mi danas, braćo i sestre, svaki ponaosob, treba da se opomenemo, kada osvećujemo novoizgrađeni hram, riječi velikog apostola Pavla: Ne znate li da je tijelo vaše hram Duha Svetog koji je u vama, kojeg imate od Boga i niste svoji, jer ste kupljeni skupo.Proslavite, dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Božiji. Napojte se Duhom da biste poznali ono što nam se otkriva u Hristu i u Crkvi Božjoj, jer jedino tako možemo poznati jedan drugoga“, rekao je Vladika zahumsko-hercegovački G. Grigorije.
Riječima arhipastirske besjede obratio se i Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije, koji je kazao da je ulazak u hram ulazak u svetinju nad svetinjama, za poklonjenje Živom i vječnom Bogu, za susret sa Živim i vječnim Bogom i za dodir sa Njim, za pričešće Njegove golgotske krvi i Njegovog golgotskog, raspetog, vaskrslog i vaznesenog tijela.
„Mi se, osvećujući ovaj hram ovdje,nalazimo na jednom tako uzvišenom mjestu, otvarajući vrata ovog svetog hrama i poklanjajući se sili Božjoj, moći Božjoj, mudrosti Božjoj, prosvećujući se istinom Božjom vječnom i neprolaznom, dotičući se živonosnog groba Hristovog koji je živonosan, jer je grob Hristovog vaskrsenja“.
„I ovo mjesto, ne samo od danas, nego i do danas, ono je mjesto susreta sa Božjom silom i svjedočanstva da Bog nije u sili nego u pravdi, svjedočanstva one istine koju je izgovorio Sveti Petar Cetinjski na Krusima 1796. da je u imenu Božjem sud i pravda, poručujući onda Mahmut Bušatliji. Isti takav događaj se dogodio ovdje na Vučjem dolu, na ovom mjestu gdje je pobijedila pravda Božja, istina Božja, gdje je pobijedila ne samo sloboda koja nas je rodila, ova zemna sloboda, tjelesna sloboda, nego gdje je pobijedila ona vječna sloboda, sloboda od smrti i ništavila, jer svaka borba ljudska ovdje na zemlji kojom se ne pobjeđuje smrt, svejadica, koja ubija i dušu i tijelo i koja lišava čovjeka vječnog i neprolaznog dostojanstva, to nije sloboda koju nam je podario Gospod Hristos svojom Golgotom i svojim stradanjem i svojim vaskrsenjem“.
„To nije sloboda za koju su ovdje branili obraz i čast knjaz Nikola I Petrović, vojvoda Lazar Sočica i druge vojskovođe i ratnici, koji su se ovdje borili ne prosto za zemlju, nego su se borili za onu zemlju živih, za vječnu zemlju, za Carstvo nebesko na način na koji se borio Sveti velikomučenik kosovski Lazar, shvativši da je za malena zemaljsko carstvo, a nebesko je vječno uvijek i dovijeka. Tom Carstvu nebeskom su sebe prinijeli na dar u svom duhu junaštva i čojstva knjaz Nikola i ostali, koji su ovdje, na ovom mjestu, vojevali protiv ondašnjeg Muktar paše, protiv Selim paše i Osmana paše“, naglasio je Mitropolit crnogorsko-primorski G. Amfilohije.
Arhijerejima naše Svete Crkve, koji su učestvovali u osvećenju hrama na Vučjem dolu i visokim zvanicama iz društveno-političkog i javnog života Republike Srpske i Srbije, koji su svojim prisustvom uveličali današnje slavlje, zablagodario je nadležni Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije.
Ljubomir Nenadović: GRUDA ZEMLJE – uz 150 godina Bitke na Vučjem dolu
Nakon osvećenja crkve i služenja Božanstvene Liturgije priređena je svečana akademija i prigodan kulturno-umjetnički program. Veličanstveni skup još jednom je blagoslovio nadležni Epikop G. Joanikije:
„Ovu crkvu podigoše dvije svetosavske Episkopije budimljansko-nikšićka i zahumsko-hercegovačka uz podršku Mitropolije crnogorsko-primorske i Republike Srpske. Podigli smo je našim trudom i ljubavlju, Božjim blagoslovom, ali su je naši preci utemeljili. Kada je kralj Nikola, tadašnji knez, vojujući, oslobađajućiove srpske krajeve ušao u Banjane, u njegovu djedovinu i djedovinu Svetog Save, rekao je: Ako Bog da i sreća junačka, podići ćemo crkvu Svetog Save u Hercegovini. Nažalost, nije mu se dala ta prilika da oslobodi cijelu Hercegovinu, ali je podigao onaj veličanstveni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću za pokoj duša svih junaka koji izgiboše u Veljem ratu za oslobođenje i ujedinjenje našeg naroda i naše otadžbine“.
„Kada je dobio vijesti da Crnogorci i Hercegovci pobjeđuju na Vučjem dolu onda je kao vrhovni komandant zablagodario Bogu: Slava Ti Bože i Sveti Vasilije Ostroški. Bitku su izvojevali Crnogorci i Hercegovci jednodušno, boreći se ovdje jednomisleno, udruživši snagu svojih srdaca i mišica na Svetog sveštenomučenika Atinogena, sveca iz Male Azije čiju su otadžbinu Osmanlije porobile početkom 7. vijeka, ali ih je on ovdje porazio i oslobodio dio naše otadžbine. Zato smo mu posvetili ovaj divni hram, jedinstveni u cijelom pravoslavlju“, rekao je Preosvećeni vladika Joanikije i dodao:
„Ovaj hram je utemeljen jednodušnošću, jednomislenošću, bratskom slogom, rodoljubljem, velikim požrtvovanjem i prolivanjem krvi za Krst časni i slobodu zlatnu Crnogoraca i Hercegovaca koji se tada nijesu dijelili po partijama, nego su bili braća jednog jezika, jednog pisma, braća Srbi i oslobodioci svoje otadžbine. Bog je tako odredio da ovo mjesto bude saborno mjesto i da ova crkva ujedini naš narod i da pomakne sve granice koje su nasilno postavljene među braćom, a niko do sada, iako su možda mogli da podignu rampu, nije mogao postaviti granicu između Crne Gore i Hercegovine i to neće uspjeti ni ubuduće, a svjedok tom je ova svetinja“.
Svim dobrotvorima i priložnicima iz Crne Gore, Srbije i Republike Srpske zahvalio je, ovom prilikom, Preosvećeni Episkop Joanikije, odlikujući najzaslužnije arhipastirskim gramatama i medaljama Svetog Georgija Pobjedonosca,visokim odlikovanjima Eparhije budimljansko-nikšićke. U ime Odbora za izgradnju Hrama uručene su zahvalnice.
U kulturno-umjetničkom programu učestvovali su: hor Prepodobne mati Angeline, KUD „Piva“ iz Plužina, KUD „Zora Hercegovine iz Bileće, KUD „Sava Vladislavić“ iz Gacka, KUD „Tešan Podrugović“, narodni guslari Stevan Mišo Popović i Zdravko Knežević.
