Piše: Milija Todorović
Žalopojke na sve strane. Zašto jača Mandić? Zašto mu u tom jačanju asistira Spajić? Da li su Mandiću draže fotelje od principa? Da li se slabi građanska CG jačanjem čovjeka koji je „nekad bio četnički vojvoda“ i koji je „nekad bio optužen za planiranje državnog udara“? Brižne duše, uvijene u celofan građanizma, drhte pred jačanjem autoriteta političkog tandema Mandić-Spajić.
U dubokoj pozadini, ovim žalopojkama se pridružuju i oni iskreni anti-srpski nacionalisti koji ne podnose ništa „srpsko“ u vladajućim strukturama Crne Gore, kao i onaj dio politički neobrađenih srpskih nacionalista, koji svaku vezu srpskih stranaka sa Zapadom (a bez prethodnog „amina“ iz Beograda) vide kao propast „srpskog sveta“.
Ali dobro, ove dvije posljednje navedene grupacije su lake za čitanje, i potpuno je očekivano da takvima ne odgovara bilo kakva normalizacija odnosa na političkoj sceni Crne Gore. Međutim, navodni „građanisti“ koji lamentiraju sa stranica „Vijesti“ i drugih srodnih glasila, stvaraju nedoumicu o stvarnom karakteru njihovog medijskog narativa. Za čim oni žale? Za kim, njihova „zvona zvone“?
Narativ da su „svi isti“ kao instrument političkog inženjeringa u Crnoj Gori
Da li oni brinu o stranačkom rejtingu PES-a u odnosu na Mandićev NSD? Ako to ne radi sam PES, otkud i otkad to silni NVO aktivisti postadoše veće „pape od pape“, odnosno veći zaljubljenici u PES od Spajića i B. Pejovića? Gdje je, u svim tim njihovim silnim analizama, prostor za činjenicu da se ovdje radi o istorijskom državničkom procesu – ulasku CG u EU? Gdje im je čulo za prepoznavanje istine da nije vrijeme za prebrojavanje stranačkih procenata, nego za udruženi front svih progresivnih snaga? Čudno, imali su ga 2006. kada je trebalo „zaboraviti“ na sva Đukanovićeva nepočinstva, i sve njegove izborne mahinacije, i kada je trebalo, u moru prethodnih DPS izbornih sumnjivosti, baš referendum (u baš pata:pata 55:45 glasačkoj situaciji) proglasiti besprekorno čistim!? Tada je njihova analitička kritika zaćutala, jer se obnavljala država. A sad, kada je u pitanju ništa manje važan proces, njihova oštroumnost i dosjetljivost na račun vlasti, raste iz dana u dan?
Da li Spajić asistira Mandiću da stranački raste? Ili rastu obojica, na putu ka EU, a na uštrb dosadašnjih neodlučnih, apstinenata, i svih onih koji od nacionalnih amblema nijesu vidjeli čisto dvorište, bolje plate i slobodne parkinge? Ne, tu alternativnu tezu ne vide naši „građanistički analitičari“. Samo viču „Andrija ante portas“. A šta ako Spajić zna da je onomad uzeo podosta Andrijinih glasova, i da sada obojica, udruženi i uigrani, idu na pohod u one koji nijesu vjerovali u EU perspektivu CG?
I konačno: Mandić je bivši vojvoda i bivši optuženi za državni udar? Na stranu činjenica da većini zemalja EU „četnički vojvoda“ nije isto što i urednicima čitanke „Tito-revolucija-mir“. Na stranu i druga istina da je tema „državni udar u CG 2016“ u očima demokratskog svijeta opasna taman koliko i oružje na dnu nepoznatog jezera u okruženju. Sve to na stranu. Pred kim to u CG, bilo ko od crnogorskih političara, može biti omalovažen kao „bivši“? Pred bivšim SKOJ-evcima koji se danas bore za Evropski Savez? Pred bivšim Gazimestancima i pionima Sl. Miloševića? Pred „Vijestima“ koje su osnovane kao medijska igračka bivših SKOJ-evaca i Gazimestan-aca, a sada to, Bogu hvala, više nijesu?
Ma ajte molim vas. Priznajte gospodo građanisti, vi kukate i plačete jer duboko u duši ne želite da se u vašem „gradu“ Srbi ikada i i za šta pitaju. A standardi EU se očigledno ne poklapaju sa vašima…
