Piše: Milorad Durutović
Pročitao sam priličan broj reakcija izazvanih odlukom Savjeta NB „Radosav Ljumović“ o preimenovanju ustanove, koja je poslužila kao povod za masovnu raspravu, i to ne više povodom isključivo tog pitanje, već za potrebe diskreditovanja rada zaposlenih radnika u biblioteci.
Ispada da je taj manir za dio crnogorskih medija i aktivista postao svojevrstan hobi, u kojem nema mjesta za kritičko mišljenje, niti za elementarnu sumnju u istinitost zlonamjernih navoda koji se olako konstruišu i plasiraju.
Tako funkcioniše kultura tribalizma: ne polazi se od činjenica, već od unaprijed donesenih opredjeljenja. Presuda je izrečena prije nego što je postupak uopšte počeo.
Kako to izgleda u praksi? Neko dovoljno zlonamjeran napravi skrinšot video-priloga o radu biblioteke baš u trenutku kada „zamrznuti“ kadar stvara privid nesklada između naslova i ilustracije. I onda se, na osnovu takve manipulacije – odnosno u nedostatku stvarnih argumenata – pokreće lavina osuda, nipodaštavanja, ideoloških diskvalifikacija i javnog blaćenja.
Zatim se i tenderi za nabavku knjiga tumače neprofesionalno i selektivno, iako su oni javni dokumenti, dostupni svakome. I tu se primjenjuje isti mehanizam: činjenice se izvlače iz konteksta, stvarnost se prekraja, a sve kako bi se proizvela nova etiketa za diskreditaciju.
Ironija je u tome što se vinovnici ovakvih tribalističkih marifetluka najčešće pozivaju upravo na pravdu, javni interes i plemenite namjere. A kada su činjenice prepreka, onda se ne mijenjaju zaključci – mijenjaju se činjenice
P. S. U prilogu dostavljam video-prilog sa kojeg je preuzet i sporni skrinšot, kako bi na osnovu njega bio konstruisan „argument“ za javno diskreditovanje kolektiva NB „Radosav Ljumović“.
Izvor: Fesjbuk
