Piše: Miloš Lalatović
Jedna od umjetnica koja je živjela do skoro, i rođena ne tako davno, a svojom muzikom ostavila je snažan utisak na svijet, neobičnim glasom i pojavom kao da je u sebi spojila muziku i pojavu Ele Ficdžarald, Džejmsa Brauna, Tine Tarner, Džima Morisona, Dženis Džoplin, Ofre Haze i drugih, jeste svevremenska Ejmi Vajnhaus.
Ejmi Vajnhaus je rođena u jevrejskoj porodici u Londonu, Velika Britanija. Kad kažem svevremena mislim na boju njenog glasa koji u sebi sadrži crnačku bol, jevrejsku tugu u vavilonskom ropstvu i melanholiju evropskog čovjeka, i sve to spojeno sa ljudima iz ovih naroda različitih epoha. Ejmi kao da je bila neobični dar od Boga ljudima dvadeset i prvog vijeka. Ono što zaista jeste užasno bolno je poslednji njen koncert pred blisku smrt 2011.godine u Beogradu, neobično.
Talentovana, multimedijalna i smjela, Ejmi je bila skroz dezorijentisana, zbunjena i posramljena pokrivši lice svojim rukama. To je jedna od najtužnijih scena koja je jedna pop ikona doživjela ikada za života. Bilo je stvarno mnogo i premnogo tužnih scena muzičara, glumaca, pisaca, ali ovo sa Ejmi je bilo nešto jedinstveno, posebno tužno. Opomena, neko će reći kako gordi ljudi prolaze, ali Ejmi nikad meni nije tako djelovala. Kao da je i u tom sakrivanju lica bila sažeta sva bol ove djevojke od ranog djetinjstva do tada. Nažalost, i dio publike je pokazao svoje lice kad ga je Ejmi sakrila sa svojim odvratnim i zlim dobacivanjima. Legenda je sakrila lice, a pojedinci su odmah zlurado otkrili svoje. Da, u bolu je sakrila lice ona vječito vesela Ejmi uprkos svim nedaćama, tada je kapitulirala. Koncert se nekako odvijao zahvaljujući njenoj vjernoj muzičkoj ekipi, koju uglavnom čine crnci. Oni su znali na djelu ili intuitivno kako izgleda kraj velikih zvijezda, a Ejmi to jeste bila i ostala.
Ljudi kao što je ova muzičarka, kao da nijesu bili za ovaj svijet pametnih budala, koje žive svoje lijepo sređene živote, dok se tamo neka Ejmi, Kurt, Merilin, Dženis, Margita, Sonja, drogiraju i sebe upropašćavaju svojim destruktivnim ponašanjem. Nije da podržavam ovakav način života ovih ljudi, ali živjeći u svijetu bez ljubavi, samo lažne i licemjerne, ponekad, njima su ostale psihoaktivne supstance u potrazi za toplinom koju im svijet nije pružio. Duboko osjećajni, prepoznavali su svu laž ljudi i svijeta, nijesu znali alternativu osim droga.
Eto te 2011.godine, nedugo, kao što već rekoh, posle onog beogradskog koncerta, nađena je mrtva u svom stanu poslednja velika rok, bluz i pop zvijezda, iako se mislilo, da ih posle Kurta Kobejna više neće biti, Ejmi Vajnhaus.
Vječan ti spomen, draga Ejmi.
