Piše: Nebojša Popović
Inače predvidivu i učmalu crnogorsku političku scenu zapljusnuo je ovih dana novi talas. U pitanju je pokret za javnu objavu diploma. Na njegovom čelu nalaze se poslanici Ivan Vuković i Uglješa Urošević. Kada se građanima nema ponuditi ništa pametnije i bolje, valjda je i to nekakva politika. Čisto da se popuni zjapeći vakum.
Vuković i Urošević su svoje diplome objavili sa ponosom. Pridružilo im se i izvjesni Zirojević. Prije toga, predsjednik Jakov Milatović je mjesecima terorisao crnogorsku javnost svojim akademskim postignućima i diplomom sa Oksforda. Dakakao, obrazovanje je lijepa i hvale vrijedna stvar. Naročito u zemlji u kojoj broj kupljenih i lažnih diploma preovladava kod osoba na javnim funkcijama. Na to je obaveza ukazivati.
Nebojša Popović: Peter Mađar i zablude crnogorskih političara
Problem, međutim, nastaje onda kada se to radi pogrešno. I kada ugao priče nije pravi. Jer riječ obrazovanje bi u svojoj biti prevashodno morala imati veze sa – obrazom. A na tom terenu akademska postignuća visoke škole i inteligencija često nisu u korelaciji sa etikom i moralom. Dapače, prečesto su u samoj suprotnosti sa njima. Nacisti su npr. eklatantan primjer koji, ma koliko zaoštren i neugodan, nikada ne treba gubiti iz vida.
Dakle, znanje i diplome u politici i životu, mogu i moraju biti samo potreban ali ne i dovoljan uslov. Ona druga komponenta koja se odnosi na dobre namjere i čestitost, a zatim dobar instinkt, te talenat i sposobnost za organizaciju i politiku, ili što bi rekli u Antici – “uzrastanje u vrlini”, su zato mnogo ređi i važniji. Upravo tu tezu snažno potvrđuju ovdašnji crnogorski političari. Ponajviše oni koji se u javnom prostoru najviše diče svojim akademskim dostignućima, dok im biografije smrde od neprincipijelnih političkih poteza i afera.
Zato bi apel bio da, ako su kadri, crnogorsku javnost ipak rasterete te vrste samopromocije i da ako nešto znaju konkretno urade na dobrobit građana. Sve ostalo je suvišno i za današnje vrijeme odavno deplasirano. Jer mahanje diplomama i isticanje obrazovanja, stvara jednako gađenje i osjećaj odvratnosti kod ljudi sa obrazom – obrazovanih i neobrazovanih.
