Piše: Oliver Janković
U susret predstojećem Mundijalu u Sjevernoj Americi, koji počinje za dva mjeseca, redakcija Žurnala će evocirati sjećanja jednog 50-godišnjaka, na sve prethodne mundijale koje su on i njegovi vršnjaci mogli da zapamte. Večeras, u drugom dijelu priče, podsjetićemo se Mundijala igranog u Meksiku 1986.
Ono što je Italiji na Mundijalu 1982 bio Rosi, to je Argentini u Meksiku 1986 bio Dijego Maradona. Najbolji igrač i najefikasniji strijelac ekipe koja je osvojila titulu svjetskog šampiona. Za razliku od Rosija, Maradona neće biti najbolji strijelac ovog šampionata. Ispred njega (5 golova) biće Englez Geri Lineker (6 golova), ali svi znamo da bi Lineker dao sve svoje golove (pogotovo taj posljednji šesti) za pobjedu protiv Argentine u četvrtfinalu ovog Mundijala. Pobjedu koju su ugrabili Argentinci (2:1)
Te večeri je od Linekera, za gol više, bio bolji Maradona. Desila se jedna od najčudnijih, najvažnijih i najljepših utakmica na svjetskim prvenstvima. Utakmica sa najljepšim golom ikada, a istovremeno i meč sa najsumnjivijim golom u istoriji. Bila je to „Božija ruka“ i „Osveta za Foklandska ostrva“ i još 300 čuda koje su Argentinu odvele u polufinale, a potom i u finale i konačno do povratka titule prvaka svijeta, osvojene 8 godina ranije, a privremeno izgubljene u Španiji.
Maradona na krovu svijeta
Armando Dijego Maradona je i prije ovog prvenstva bio svjetska fudbalska zvijezda, sa brojnim transferima po evropskim klubovima. Ali u Meksiku su mu se poklopila sva sazvježđa, i bilo je očigledno da je zreliji i iskusniji nego u Španiji, a i da mnogo bolje funkcioniše sa Valdanom i Buručagom u ekipi, nego sa Pasarelom i Kempesom (zvijezdama prve argentinske svjetske titule). Grupna faza nije bila preteška za „gaučose“: dvije lake pobjede protiv Koreje i Bugarske, sa puno Dijegovih asistencija, i remi sa Italijom koja nije bila ni blijeda sjenka šampionskog tima iz Španije. U tom remiju (1:1) je i gol Maradonin koji valja potražiti na društvenim mrežama. Fudbalska poezija u savršenom dodiru lopte, prostora i vremena.
U ostalim grupama dominirali su domaćini Meksikanci koji igraju u ekstatičnom ritmu, Brazilci sa vremešnim Zikom i Sokratesom, ali i sa novim snagama, predvođenim ubojitim strijelcem Karekom, a ubjedljive igre pokazuju Francuzi sa istim timom koji je prije 4 godine stigao do mundijalskog polufinala, a u međuvremenu postao prvak Evrope. Zatim Sovjeti (6:0 pobjedili Mađarsku), Španci, Njemci i Englezi (3:0 pobjedili Poljsku, het-trikom Linekera)…
I svi su oni kasnije ostvarili pobjede u osmini-finala (koje se ovdje prvi put igralo na nekom mundijalu). Njemci su jedva eliminisali simpatični Maroko, golom pred sam finiš meča; Brazil je bio ubjedljiv protiv Poljske; Francuska detronizovala Italiju; Argentina za gol i upornost bolja od komšija iz Urugvaja; Španci demolirali do tada razigranu Dansku (5:1); Englezi na sličan način (3:0) ispratili Paragvajce na put južnije od Meksika, a jedino su se Sovjeti „okliznuli“ protiv Belgije (3:4 nakon produžetaka) u jednoj od ljepših utakmica na cijelom prvenstvu. Meksiko je eliminisao Bugarsku sa 2:0 golom Negretea koji ruši zakone gravitacije….
Nove suze za Brazilom i radost Argentine
I tako dođosmo do zanimljivih parova četvrt-finala: prvi meč Argentine protiv Engleza još od Foklandskog rata; sudar Brazila sa prvakom Evrope Francuskom; Njemci protiv domaćina koga sa klupe vodi Srbin Bora Milutinović; i Španci protiv Belgije (i jedni i drugi polufinalisti prethodnog EURO 84).
Desila se bajka iz naslova ove priče. Na centralnom meksičkom stadionu „Asteka“, Maradona je za 5 minuta (ah, ljepote fudbala) jednu do tada fudbalsku uspavanku probudio u nezaboravnu ljepoticu. Prvo, gol rukom koju „niko nije vidio“ (a tada nije bilo VAR tehnologije), a potom gol koji su svi vidjeli i još ga gledaju: slalom kroz cio engleski tim i gol, gol, gol … Do kraja utakmice Lineker je samo uspio da smanji na 2:1 i Englezi su morali kući. Rame uz rame sa ovom utakmicom stoji i okršaj Brazila i Francuske. Gol Kareke, gol Platinija, promašen penal Zika, produžeci, pa penali. I na penalima vrteška promašaja, odbijenih lopti (od stative, u leđa golmanu, pa u gol) i još jedno plakanje za Brazilom. Francuska za jedan penal bolja. Njemci su na penale izbacili borbene Meksikance, a isto tako i Belgijanci Špance.
U prvom polufinalu Maradona je nastavio gdje je stao sa Englezima. Dva prelijepa gola u mreži Belgije, jedan nalik slalomu protiv Engleske, drugi kopija onog protiv Italije, i Argentina je u novom finalu mundijala. Na drugoj strani, Francuzi su se spremali za osvetu Njemcima za poraz u španskom polufinalu. Ali, kako će negdje kasnije reći pomenuti engleski as Lineker: „Fudbal je igra na dva gola, sa po 11 igrača i jednom loptom u kojoj uvjek na kraju pobjedi Njemačka“. Svu istinitost ove duhovite a realne opaske osjetili su Francuzi koji su toga dana djelovali nemoćno protiv njemačke odbrane, i par puta neoprezno protiv njemačkog napada. 2:0 za Njemačku.
VAR SOBA: 40 godina Mundijala – 1982. legendarni Paolo Rosi!
Fudbal je igra u kojoj ne pobjede uvjek Njemci
Međutim, Maradona je imao nešto da doda i na tu savršenu definiciju sportske fudbalske sudbine. U finalu koje je po svemu bilo prava fudbalska predstava ( dva gola Argentine i reklo bi se sigurno vođstvo, pa dva brza gola Njemaca za izjednačenje pred sami kraj) Dijego je našao načina da kruniše i svoju igru, i igru cijelog tima tokom ovog prvenstva. U iščekivanju kraja regularnog toka i očekivanju produžetaka, negdje oko sredine terena (odakle je, otprilike, krenuo onaj slalom protiv Engleza) Maradona je sačekao jednu loptu koja je došla „sa neba“ i u sekundi koja je trajala dovoljno da vidi gdje se ko nalazi i od njegovih i od protivničkih igrača, poslao jednu loptu, jedan pas, asistenciju koja jeste za udžbenike, ali koja se ne može naučiti. Sa tim se čovjek rađa, i to čovjek čeka cio život (poput neke komete koja prođe jednom u vijeku, ili pomračenja Sunca ili neke konjukcije planeta). E ovo jeste bila konjukcija, nebesko, astronomski precizno povezivanje lopte i Buručage koji trči prema njemačkom golu. Taj Maradonin potez je vrijedan 1000 golova, to je umijeće koje ni njemačka odbrana nije mogla da predvidi, i to je rijedak slučaj da te u fudbalu Njemci sustignu (što se često desi svim njihovim protivnicima) a da ih ti baš tada, oboriš na pleća. Što se desi samo Maradoni, i to u danu i času kada je to bilo najpotrebnije…
