Piše: Dr Momčilo D. Pejović
Crnogorski mediji ovih dana puni su naslovnica i tekstova jedne iste zadržine, a javnost u državi Crnoj Gori kao i ona dijelom u susjedstvu podijeljeno je zabrinuta odnosno zainteresovana ili radoznala za dešavanja oko bjegstva Miloša Medenice, hapšenja i pritvaranja Vesne Medenice i Aleksandra (Aca) Đukanovića! Naravno, neodložno a „usput“ se pitaju gdje je Milo?
Za V. Medenicu i njenoga sina Miloša, koji je još nedostupan organima gonjenja, gotovo se sve zna!? Vesna je bezbjedno smještena u UIKS-u do pravosnažnosti prvostepene sudske presude, a njen sin Miloš negdje se uspješno sakriva mada se i redovno „uživo javlja“, slikom i riječju, ako to već nije neka današnja savremena AI vještačka inteligencija odnosno tehnika, za koju naši stručnjaci za sada nemaju rješenja! Ipak, kako vele oni iz bezbjedonosnog sektora na tragu su i uskoro će se i on naći sa gvožđem – lisicama na rukama iza brave, zakatančen!? Hoće li to sve tako biti, ukupnoj javnosti ostaje odnosno „daje“ joj se neko vrijeme da (sa)čeka!
Naravno da sam i ja kao pojedinac i član društveno-političke zajednice, samo ne političko-partijski organizovan! Dakle apolitičan sam, a dobrim dijelom zainteresovan makar u onoj mjeri koliko kao građanin imam na to pravo da blagovremeno i istinito budem informisan! Mada nijesam toliko zabrinut za stanje uhapšenika i pritvorenika, jer će se oni, kako to do sada vidim, snaći i bez moje riječi, savjeta i(li) pomoći!
Ono što mi je zapalo za oko kod većine uhapšenika i pritvorenika, makar onih krupnijeg kalibra odnosno primjer(a)ka „krupnije ribe“ koje obitavaju u našim „slatkim vodama“, na primjer skobalj(a) ili krap(a), prije nego pređu kapije zatvora u Spužu namah se razbole ili im pozli pa „posjete“ ljekare u privatnim ordinacijama ili one u KBC-u! To je veoma simptomatično, a sve su do tad’ bili zdravi, vitalni, pokretni i veoma aktivni na „trim stazama“ za rekreaciju!
Čudna mi čuda od ‘apšenja Aca Đukanovića!? Nađoše mu samo puške i pištolje, municiju i pancire!? A nema potrage za izgubljenih 11(jedanaest) miliona državnih (narodnih) para koje je neko (ne)vješto „pokrio i provukao“ uplatom od samo jednog miliona eura u vrijeme tadašnjega veoma sposobnog „eksperta finansija“ ministra Igora Lukšića? Tu niko od zvaničnih institucija u sudstvu i policiji i odgovornih u Vladi crnogorskoj ne nađe ništa „sumnjivo, kažnjivo, krivotvoreno, konflikt interesa interesa“ i tako dalje!? Da li će tako (o)stati?
Bila je to jedna od najuspješnijih „(trans)akcija“ u istoriji crnogorskih finansija u kojoj su dva rođena brata, jedan u svojstvu premijera a drugi bankar – vlasnik „Prve banke“ sklopili „sporazum“ i izmirili potraživanja sa jednim milionom eura!!! Da li je za takvu „(trans)akciju“ neko odgovarao ili makar u nju posumnjao, ne sjećam se sem da je sve bilo „čisto“ i finansijski (pot)krpljeno odnosno (po)kriveno? Da li će sada biti prilike da se i taj „ekspertski zahvat u ministarstvu finansija“ makar (pr)ovjeri“ i dobije zvaničan epilog sudski i istražni od strane policije? A gdje je sada I. Lukšić bivši ministar finansija, da se čuje i kaže ako mu je tu neko, možda, (p)odvalio ili uvalio, pa on tek danas o tome saznao? Ima li u svemu tome (kri)vične odgovornosti iza koje ostaje kao upit nadležnim državnim organima? Samo da ne bude kao do sada, po onoj narodnoj izreci „pojeo vuk magaraca“!
Od mnogobrojnih afera, a ima ih tridesetak, u trodecenijskoj vladavini Acovoga brata Mila dovoljna bi bila samo ova navedena da se istraži i da jednom zavijek crnogorska javnost sazna(de) istinu i stavi se tačka! Vjerujemo da će sada kada je Aco prešao „nebesko plavu kapiju“ UIKS-a, iznad koje je „nebo tako plavo i beskonačno“ kao iznad cijeloga njihovoga mnogo voljenoga za eure Montin(ij)egra i dok je tamo makar bilo privremeno smješten, naći se neko od koga ćemo mi kao javnost biti informisani, pravovremeno i potpuno!
Ma, nijesam o Acu ni toliko htio niti me zanima jer je to stvar koja je za mene odavno prošla da ne kažem vlastima utekla, ali se sjetih nje i nemogah a da se nje ne (do)taknem, mada sam davno ima skoro dvije decenije nešto rekao o „Prvoj banci“ u tekstu pod naslovom „107 (ni)je manje i od 7“ (Pismo je dostavljeno dnevnom listu „DAN“, Podgorica, 06. marta 2008. godine“. Neobjavljeno)! Ni o tome nijesam htio ništa dalje reći da se ne sjetih poziva „jedne poruke i komentara“ na mome mobitelu, parafraziraću, jer se o tome ne mogu pretraživanjima baviti, u kojem me službenica „Prve banke“ vaspitano „(…) upućuje kako je Aco, ipak, magistar pa nije „lijepo“ da tako pišem o toj banci!
Informacija koju sada pročitah za Aca, da je smješten u „ćeliji sa kavčanima“ mogla bi za nekoga biti pozitivna, jer dobija prizvuk stabilnosti i dvostruke bezbjednosti njegove. Što je sigurno sigurno je, kao ono „siguran glas“ na izborima i sigurna pobjeda DRPS-ovaca!
Omače mi se pa odužih, a nijesam htio toliko o Acu već o njegovome „starijem bracu“ odnosno Milu političkom Čobaninu DRPS-ovaca.
Daleko od toga da sam kakav prorok ili nešto slično tome, a ni u kom slučaju to ne bih volio biti! Međutim, mogao bi da ima takav prizvuk moj naslov teksta objavljen prije skoro će 7 godina: „Ide (li) Milo stopama Gospodara! Neće se valjda i to obistiniti, kao mnogo toga o čemu sam pisao a odnosi se na vladavinu Mila političkoga pastira odnosno čobanina, još uvijek „najbrojnijeg – najvećeg i najjačeg“ političkog stada DRPS-ovaca u Crnoj Gori!
Dosadili su mi, da ne kažem dojadili, brojni naslovi sa istom sadržinom u medijima „Gdje je Milo, kud’ je pošao, gdje se skriva i tome slično, pa rekoh da koju riječ i ja rečem odnosno postavim pr(a)vo pitanje i(li) odgovor!
A pravo pitanje koje bi radoznalu javnost moglo da pokrene na drugačiji ugao gledanja i razmišljanja i da se odgovor potraži od onih koji takvu informaciju po službenoj dužnosti bi morali da znaju, jer Milo nije nestao, a nije ni mogao bestraga „odlutati“. Pa šta je onda u pitanju, ako nije nestao odnosno ako se nije obestrvio?
Nije Milo bilo ko u političkom i državničkom smislu, makar ne u Crnoj Gori!? On nije miš da nestane odnosno da se negdje sakrije! Pa znate li da je on „dvometrica“ Nokova, lidera nekadašnje Narodne stranke, koji je negirao da postoje Crnogorci u Crnoj Gori odnosno da su „sve sami Srbi“, i onda se najednom naglavačke prevrnuo i demantovao samoga sebe priklonivši se jatu koje je sa svojom političkom „desnom i lijevom rukom“ nazvao kako istaknuše „pravim imenom DRPS-om“!
Znaju li oni koji se sada pitaju „gdje je Milo“ da je on toliko (po)znat u regionu i Evropi, pa i dalje, sa brojnim dodijeljenim mu međunarodnim nagradama da bi gotovo bilo nemoguće da bestraga nestane odnosno negdje „odleprša“ iz njegovoga privatnog feuda odnosno države Monten(ij)egra, za šta je najviše zaslužan, barem tako je (na)lijepljna i ta politička etiketa i državnički njegov ulog!
Dr Momčilo D. Pejović: Potvrđeno, pobjegao Miloš Medenica!? Kada, u kom pravcu…?
Pored toga, znaju li oni da je on u dva mandata bio predsjednik njegove Crne Gore i sedmostruki premijer u svojoj trodecenijskoj političkoj i državničkoj karijeri, obaška sa tridesetak afera o kojima će se dugo baviti isledni i sudski organi i institucije proevropske i ekološke države Crne Gore! A povrh svega toga on je i „počasni predsjednik države Crne Gore“!!!
Pa zar možete reći da je negdje pobjegao, utekao kao nekadašnji „Gospodar po Milosti Božjoj Kraljevine Crne Gore Nikola I Petrović“? Oni koji znaju gdje je i šta radi „počasni predsjednik“ drugi po redu, jer onaj prvi nije toliko bio politički bitan, tako barem slovi u narodu, iako je u tri mandata bio predsjednik države Crne Gore! Znaju li da on (Milo Đukanović) kao „počasni predsjednik“ uživa sve beneficije koje mu po zakonu, a on predložio i usvojio, države Crne Gore pripadaju. Pa tu je i naravno obezbjeđenje koje ga revnosno opslužuje i čuva njegov fizički integritet.
Sada, recite crnogorskoj javnosti da li je „nestao“ i gdje je mogao da nestane ako je van Crne Gore, a da to nije ostalo upisano i da njegova sjekuriti služba ne zna kao ni ANB, kao institucija? Samo nemojte da se (za)pitate da nije opet avionom negdje na službenom putu do Pariza, a potom privatnim avionom do Majamia odnosno do Amerike (SAD), pa će kao i tada obećati da će javnost biti informisana o njegovim „veoma značajnim državnim poslovima kada za to dođe vrijeme“?! Sve je, dakle, moguće u nemoguće mogućoj državi Crnoj Gori, da počasni predsjednik nestane a da se ne zna šta se s’ njim bestragalo!?
Podgorica, četvrtak, 05. mart 2026. godine
