Orvel je upravo objavio svoju revolucionarnu knjigu 1984, koja je dobila sjajne kritike iz gotovo svih delova engleskog govornog sveta. Njegov profesor francuskog, ispostaviće se, bio je niko drugi do Oldos Haksli, koji je neko vreme predavao na Itonu, pre nego što je napisao Vrli novi svet (1931), drugi veliki distopijski roman XX veka.
U suštini, iako hvali 1984, Haksli tvrdi da je njegova verzija budućnosti verovatnija od one koju nudi Orvel.
U Hakslijevoj naizgled distopijskoj Svetskoj Državi, elita zabavlja mase do potpunog pokoravanja uz pomoć otupljujuće droge zvane soma i beskrajnog naslađivanjima neobaveznim seksom. Orvelova Okeanija, s druge strane, drži mase pod kontrolom strahom, zahvaljujući neprekidnom ratu i hiperkompetentnoj državi nadzora. Na prvi pogled, nekome bi se moglo učiniti da su ove vizije dijametralno suprotne, ali u stvari orvelovski i hakslijevski svet predstavljaju samo dva različita oblika opresije.
Iako još nismo u potpunosti stigli ni do jedne od ovih distopijskih vizija, snaga obe knjige leži u tome što se oslanjaju na naše strahove od države. Dok vas Haksli navodi da s nepoverenjem gledate na The Bachelor ili Fejsbuk, Orvel vas tera da se zgrozite nad vladom koja olako barata izrazima poput „pojačano ispitivanje“ i „hirurški udari dronovima“.
U nastavku možete pročitati Hakslijevo pismo u celosti.
* * *
Vrajtvud, Kalifornija
21. oktobar 1949.
Poštovani gospodine Orvel,
Bili ste veoma ljubazni što ste rekli svojim izdavačima da mi pošalju primerak Vaše knjige. Stigla je u trenutku kada sam bio usred posla koji je zahtevao mnogo čitanja i konsultovanja literature; a pošto mi slab vid nameće da racionalizujem čitanje, morao sam dugo da čekam pre nego što sam mogao da se upustim u 1984.
Budući saglasan sa svime što su kritičari o njoj napisali, ne moram Vam još jednom govoriti koliko je knjiga dobra i koliko je duboko značajna. Mogu li, umesto toga, da govorim o onome čime se knjiga bavi – o krajnjoj revoluciji? Prvi nagoveštaji filozofije krajnje revolucije – revolucije koja leži onkraj politike i ekonomije i koja teži potpunom potkopavanju psihologije i fiziologije pojedinca – mogu se pronaći kod Markiza de Sada, koji je sebe smatrao nastavljačem i dovršiteljem Robespjera i Babeufa. Filozofija vladajuće manjine u 1984 jeste sadizam doveden do svog logičnog kraja tako što ide dalje od seksa i poriče ga. Da li politika boot-on-the-face (eng. – čizme-na-licu, prim. prev.) u stvarnosti može da se nastavi unedogled, deluje sumnjivo. Ja lično verujem da će vladajuća oligarhija pronaći manje iscrpljujuće i rasipne načine upravljanja i zadovoljavanja svoje žudnje za moći, a ti načini ličiće na one koje sam opisao u Vrlom novom svetu. Nedavno sam imao priliku da se pozabavim istorijom animalnog magnetizma i hipnotizma i snažno me je pogodilo to što je svet, tokom sto pedeset godina, uporno odbijao da ozbiljno razmotri otkrića Mesmera, Brejda, Esdejla i drugih.
Delom zbog vladajućeg materijalizma, a delom zbog preovlađujuće pristojnosti, filozofi i naučnici XIX veka nisu želeli da istražuju neobičnije činjenice psihologije kako bi ih praktični ljudi, poput političara, vojnika i policajaca, primenjivali u oblasti upravljanja. Zahvaljujući dobrovoljnom neznanju naših očeva, dolazak krajnje revolucije odložen je za pet ili šest generacija. Još jedan srećan slučaj bila je Frojdova nesposobnost da uspešno hipnotiše i njegovo posledično omalovažavanje hipnoze. To je odložilo opštu primenu hipnoze u psihijatriji za najmanje četrdeset godina. Ali danas se psihoanaliza kombinuje sa hipnozom; a hipnoza je postala laka i može se širiti bezgranično upotrebom barbiturata, koji i kod najotpornijih subjekata izazivaju hipnoidno i sugestibilno stanje.
Verujem da će u narednoj generaciji vladari sveta otkriti da su uslovljavanje odojčadi i narkohipnoza efikasnija sredstva vlasti od pendreka i zatvora, i da se žudnja za moći može podjednako potpuno zadovoljiti time što se ljudi navode da zavole svoje ropstvo kao i time što se bičevima i udarcima primoravaju na poslušnost. Drugim rečima, imam utisak da je noćna mora 1984 predodređena da se preobrazi u noćnu moru sveta koji će više ličiti na onaj koji sam zamislio u Vrlom novom svetu. Ta promena doći će kao posledica potrebe za većom efikasnošću. U međuvremenu, naravno, može izbiti biološki i atomski rat velikih razmera – u tom slučaju suočićemo se s noćnim morama druge, jedva zamislive vrste.
Još jednom Vam zahvaljujem na knjizi.
Srdačno Vaš,
Oldos Haksli
Uvodni tekst: Džonatan Krou
Izvor: Open Culture
Prevod: Danilo Lučić/Glif
