Poštovani g. Predsjedniče,
Hristos Vaskrse!
Pozdravljamo Vas ovim najradosnijim hrišćanskim pozdravom, a u nadi da će vaskrsnuti i Lovćenska kapela, crkva Svetog Petra Cetinjskog, zadužbina Petra II Petrovića Njegoša i mjesto njegovog počivanja saglasno njegovom zavještanju i posljednjoj volji. Kao što Vam je poznato, g. Predsjedniče – ove godine obilježavamo 200-godišnjicu rođenja Vladike Rada, ove nesumnjivo najznačajnije ličnosti, pored njegovog strica Svetog Petra Cetinjskog, koju je iznjedrila Crna Gora u svojoj istoriji. To je, dakle, istorijska prilika da se konačno ispoštuje, za svako ljudsko biće dostojna poštovanja svetinja posljednje volje, a kamoli za jednu ovakvu ličnost kakva je Njegoš – da se obnovi njegova izvorna kapela i da se u nju pohrane (po sedmi put) njegove svete mošti.
Dobro se sjećam da ste mi negdje prije desetak godina, pri razgovoru o povratku Crkve na Lovćen izričito rekli: „…to bi trebalo učiniti…“. Podsjećajući Vas na te riječi, koristim priliku da Vam dostavim pismo koje sam 25. juna 2012. godine uputio ondašnjem premijeru, a sadašnjem ministru spoljnih poslova u Vladi Crne Gore dr Igoru Lukšiću, a u vezi sa ovim pitanjem. Na njegov savjet zbog zabrinutosti u vezi sa povoljnošću trenutka, pismo je dostavljeno samo njemu.
Sada ga dostavljamo kako Vama tako i Vladi Crne Gore, kao zvanični akt i zahtjev Mitropolije crnogorsko-primorske za Obnovu crkve Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, i prenos moštiju Svetog Petra II u nju, saglasno njegovom testamentu. Pored u samom aktu navedenih razloga za obnovu kapele, dostavljamo Vam u prilogu i tek objavljenu knjigu „Sedam Njegoševih sahrana“ (autorâ S. Kljakića i R. Pekovića) u kojoj je detaljno opisan ovaj jedinstveni slučaj ne samo u Evropi, nego u svijetu, koji se dogodio sa posljednjom voljom i zemnim ostacima Petra II. Zaista, kako je sam rekao „…njegove sudbe u svijetu nema…“ i nije bilo!
Osim ove knjige u prilogu dostavljamo Vam i tek objavljeni katalog „Njegoševa kapela na Lovćenu i arhitekta Nikola Krasnov“ sa istoimene izložbe u Nikšiću. U ovom katalogu se jasno vidi ko je začetnik ideje mauzoleja na Lovćenu (kralj Aleksandar Karađorđević) kao i dalji opis obnove prvobitne kapele. Slobodan sam dostaviti Vam i transkript dijela intervjua Lidije Jovanović (sačinjenog 2008. godine) supruge Blaža Jovanovića, iz koga se vidi da ni ondašnji predsjednik Socijalističke Republike Crne Gore nije bio za rušenje crkve-kapele, nego da je to bila naredba „odozgo“, zna se od koga.
Duboko sam uvjeren da ćete kako Vi tako i Vlada Crne Gore odgovorno i pozitivno prihvatiti ovaj predlog ne samo sa u aktu navedenih razloga nego i da bi se skinulo „prokletstvo“ sa Crne Gore koje je ostavio mitropolit Petar II ako ne bude sahranjen na Lovćenu u spomen-crkvi koju je za života podigao svome stricu Svetom Petru Cetinjskom.
Ukoliko, što apsolutno ne mogu vjerovati, Vlada sa bilo kojih razloga ne prihvati obnavljanje kapele, Mitropolija će biti primorana da obnovi sudski proces, prekinut 1982. godine zbog riječi Vidoja Žarkovića mitropolitu Danilu Dajkoviću „…da svi sudovi mogu donijeti odluku u njegovu korist, crkva se na Lovćenu neće graditi…“ (proces je bio skoro doveden do kraja u korist Mitropolije).
Jezerski vrh i crkvina na njemu, zajedno sa crkvom Svetog Petra i moštima Svetog Petra II su svojina Cetinjske mitropolije, povjerene na brigu Cetinjskom manastiru, koji i do danas u sebi čuva ključ Lovćenske kapele. Niko ne želi, i nikome neće biti od koristi, ponajmanje Crnoj Gori i njenom ugledu, ponovno pokretanje tužbe kako pred domaćim tako i pred međunarodnim sudovima. A od kakvog značaja će biti ovaj duhovni, etičko-kulturni, čovječni i civilizacijski čin za Crnu Goru i njeno oslobođenje od totalitarnog nasleđa prošlosti, o tome ne treba ni govoriti.
Primite g. Predsjedniče izraze našeg osobitog poštovanja,
Arhiepiskop cetinjski
Mitropolit crnogorsko-primorski
dr Amfilohije Radović s.r.
Iz pisma blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija predsjedniku Milu Đukanoviću, 8.5.2013. godine, objavljenog u knjizi „Sumrak Lovćena“.
