Dijaloška tribina na temu: „Jezik kao čuvar narodnog pamćenja“ održana je u utorak, 4. novembra u sali parohijskog doma Crkve Svetog Đorđa pod Goricom.
Gostovao je saradnik Matice srpske u Novom Sadu na Odeljenju za književnost i jezik, g. Dejan Miloradov, trudbenik na polju lingvisike, koji se bavi originalnim i nama savremenim radom Istraživanje značenja nekih riječi, nekih toponima, a u pravcu poijašnjenja narodnog identiteta i identiteta zajednice koja govori nekim jezikom.
U uvodu je predstavio instituciju Matice srpske i rad Odeljenja za književnost i jezik.
„Matica srpska je najstarija kulturna, naučna i književna istitucija srpskog naroda. Ona je osnovana 1826. u Pešti, a preseljena je u Novi Sad 1864. godine kada je umro Vuk Karadžić. Odeljenje za književnost i jezik je najstarije odeljenje u Matici srpskoj. Ono je osnovano prvobitno pod nazivom Književno odeljenje, to je najveće i najstarije odeljenje, ima najviše saradnika, najviše projekata i njen obim poslova je najveći u Matici srpskoj. Matica srpska je, pre svega, osnovana zbog Letopisa Matice srpske. Letopis Matice srpske je pokrenut, prvi broj 1825. godine, i Matica se okupila, neki bogati ljudi su se okupili u Pešti, bogati Srbi koji su našli interes da se taj Letopis objavljuje. To je najstariji književni časopis na svetu dugog kontinuiteta. On izlazi i dan-danas i bavio se nekada jezikom, donosio je priloge iz jezika, donosio je zanimljive priloge, zbirke reči iz raznik krajeva srpstva, ali danas se bavi isključivo književnošću“- rekao je Dejan Miloradov i podsjetio da su mnogi znameniti Srbi u 19. vijeku bili članovi Matice, a među njima Petar Drugi Petrović Njegoš, Đura Daničić, Laza Kostić, Jovan Jovanović Zmaj.
Gost je potom približio rad Odeljenja za jezik i književnost Matice srpske podsjetivši i na period zajedničke države i zajedničkog jezika Srba i Hrvata tzv.srpsko-hrvatskog, koji je današnji srpski i na Novosadski dogovor iz 1960. o jednom zajedničkom pravopisu i riječniku, pri čemu se na tom polju uradio samo Pravopis, jer je Matica hrvatska napustila projekat.
„Matica je pravila Pravopis srpskoga jezika koji je izašao 1993. godine. On je doživio tri izdanja. Treće dopunjeno izdanje je objavljenjno 2010. godine i Matica srpska je objavila i Rečnik srpskog jezika jednotomnik koji je ovde pred vama i Normativnu gramatiku. Pravopis, rečnik i gramatika su osnove jednog jezika. Svaki jezik to mora da ima. A s obzirom na to da je srpski jezik specofičan, da ima da izgovora koja su ova normativna ekavski i ijekavski, Matica se potrudila da objavi iijekavsko izdanje tih punlikacija. U Odeljenju konkretno mi smo oformili davnih dana, tamo negde 96. godine mali leksikografski tim. Ja se bavim leksikografijom, leksikologijom. Bio nas je troje, četvoro, taj tim vodio moj profesori velik i učitelj Dragoljub Petrović. Radili smo nešto specifično Dijalekatski rečnik. Na teritoriji Vojvodine imaju 4 dijalekta koja pripadaju srpskom jeziku“- naveo je saradnik Matice srpske Dejan Miloradov.
Istakao je da je Matica započela rad na nečemu što nema nijedan jezik, a to su rječnici koji se bave zoonimima.
Otac Gojko Perović istakao je da mi kroz takva istraživanja dolazimo do svojih prapočetaka koja može jezik da da i da nije štetno za hrišćanina poznavanje istorije svoga naroda koja zalazi i u paganizam.
Govoreći o nazivima opasnih životinja poput zmije, vuka i medvjeda, koje su ljudi unosili u svoj život, gospodin Dejan Miloradov je naveo da su one opasne i imaju veliku simboliku, pa se i ne pominju.
„Moje neko razmišljanje ide u pravcu toga da upravo što se ne sme pomenuti nazim zmije Šargan i Šaran je doprinelo gubitku tih reči. Te reči su se izgubile, tak oda narod umesto tih reči upotrebljava tzv. eufemizme i pomoću tih eufemizama imenuje zmije, tako da se za zmiju kaže nepomenica, za medveda se kaže nepomenik i za vuka se kaže nepomenik. Znači , ne sme da mu se pomene ime, da se ne bi prizvao:“
Ovu epizodu Dijaloške tribine preporučujemo da pogledate u nastavku.
