Piše: Atanas Stupar
Da li će današnja pljačka muzeja Luvr poslužiti kao inspiracija za budući filmski triler? Može li se ispostaviti da se radilo o dobro osmišljenom umjetničkom performansu u režiji perverzne subkulture ili će se ipak današnji događaj rangirati kao visoko elitno razbojništvo?
U svojoj istoriji, muzej Luvr doživio je dvije spektakularne pljačke. Prva se dogodila 22. avgusta 1911. godine. Ukradena je Mona Liza. Među osumnjičenima se našao i Gijom Apoliner, čuveni francuski pjesnik poljskog porijekla, koji je nedugo poslije pljačke i uhapšen (11. septembra 1911).
Na izvjestan način s pljačkom Luvra povezuje se i Pablo Pikaso, koji se ispod ruke domogao malih afričkih figurica ukradenih u Luvru, a koje će mu poslužiti kao modeli za neke radove.
Druga velika pljačka Luvra dogodila se danas, 19. oktobra 2025. godine. Opljačkan je nakit iz kolekcije Napoleon.
Pljačkaši su u muzej ušli usred dana, u nedjelju ujutru, u vrijeme najveće gužve na vratima muzeja. Uradili su to na originalan način — dugačkim izvlačećim lestvama sa korpom, baš onako kako ulaze majstori za krovove, održavanje i popravke fasada… Uklopili su se u uobičajenu sliku oko starih pariških građevina.
Ima nečeg umjetničkog u pljačkanju Luvra. Možda se uskoro ispostavi da je današnja pljačka bila umjetnički performans uperen protiv konvencionalnosti Luvra i najezde turista na kulturnu prestonicu svijeta.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
Zbog pljačke, muzej će biti zatvoren za posjetioce. Obzirom da Luvr određenih dana (nedjelja je jedan od njih) posjeti oko 50.000 ljudi i plati ulaznicu 17 evra, direktna šteta iznosi oko 850.000. Na istragu pljačke potrošiće se desetine miliona evra. Kako to nadoknaditi? Spektakularizacijom pljačke u medijima, na filmskom platnu, u izdavaštvu.
Nepravedno je ne sjetiti se ovom prilikom velikog francuskog pjesnika Fransoa Vijona (1432–1463), koji je živio od pljački i razbojništva po Parizu. Fransoa Vijona ne smatraju samo prvim francuskim modernim pjesnikom, već i kraljem pariškog podzemlja.
Pljačkašima su nekada slijedila vješala, a Fransoa Vijon je u tamnici, noć prije nego što će biti obješen, napisao čuveni katren:
„Ja sam Fransoa iz Pontoaza,
Sred Pariškog sam rođen sveta.
Sutrašnja omča i šija kleta
Spoznaće težinu mog dupeta.“
Po mjerilima današnjeg društva, velikim pljačkašima ne slijede vješala već slava — autorska prava na knjige o pljački, intervjui, filmski sinopsisi, memoari…
Zanimljivo će biti pratiti rasplet današnje pljačke Luvra. Za to vam ne trebaju kokice, jer se istraga najvjerovatnije neće dotaći nas… ili pak nekih naših izuzetno vrijednih umjetničkih dijela za koja još ne znamo da su opljačkana iz naših muzeja i zamijenjena falsifikatima.
