U Pećkoj Patrijaršiji danas je obeležena slava Pokrova Presvete Bogorodice. Liturgiju je služio episkop jenopoljski g. Nikon, uz sasluženje više sveštenoslužitelja srpske pravoslavne crkve, monaha i monahinja i prisustvo više stotina vernika.
Episkop jenopoljski g. Nikon podseća da vera nije samo pitanje „da li veruješ“, već „kako i u koga veruješ“.
„Kroz veru se izražava čitav život čoveka, njegov odnos prema Bogu i bližnjima, a način na koji praznujemo svete dane pokazuje dubinu i istinitost naše vere“, poručio je.
Učeći i posmatrajući istoriju, naveo je dalje u besedi, uočili smo da ima raznih verovanja od početka sveta do današnjeg dana – verovanja u Boga, verovanja u materijalne stvari, pa čak i, na neki način, neverovanja ni u šta — što opet znači neko verovanje.
Ljudi su svesni da se kroz tu veru, na neki način, izražava čitav njihov život — i onako kako verujemo, tako sigurno i živimo.
„Često ljudi postavljaju pitanje: ‘Da li veruješ?’ — ali je možda to pitanje, u neku ruku, i pogrešno. Jer, pravoslavna Crkva uvek postavlja pitanje: ‘Kako i u koga veruješ?’ Od te istinite vere zavisi sve — i naš odnos prema Gospodu, a takođe i naš odnos prema bližnjima. Kada posmatramo kako se izražava naša vera, videćemo da je jedno od osnovnih izražavanja i samo praznovanje raznih praznika. Mi imamo, kako bi pesnik rekao, ‘snaga diva je sabijena u orahu, u ljusku’ — mi imamo simbol naše vere koji pevamo na svakoj liturgiji i on izražava ono što mi jesmo, izražava naš odnos prema Gospodu. Taj odnos i ta vera vide se u praznovanju. Često sveti oci kažu: ‘„Kaži mi kako praznuješ svoje praznike, i ja ću ti reći ko si’“.
On je podsetio da nova crkvena godina započinje praznikom Rođenja Presvete Bogorodice.
Igumanija Pećke patrijaršije: Od prašine i šuta ne možemo da dišemo
Bogorodica je, poručio je episkop, dar koji je čovečanstvo prinelo Bogu, a ujedno i dar koji je Gospod dao ljudima — večni pokrov svoje ljubavi.
„I sam taj praznik i njegovo određenje na početku nove godine znak su naše duboke vere i svedočanstvo da znamo da je naše spasenje počelo upravo rođenjem Presvete Bogorodice. Iako je u Prevečnom Savezu Svete Trojice već bilo utvrđeno da će se roditi sam Gospod, u vremenskom okviru tog večnog intervala određeno je da će se morati roditi od žene. U prazniku Božića, u kondaku, pevamo: Svako je nešto dao za dolazak Hrista u svet — zemlja je dala pećinu, mudraci su doneli tamjan, zlato i smirnu, anđeli su pevali. Znači, svako je nešto doneo da pokloni Bogomladencu. A mi, ljudi, dali smo Presvetu Bogorodicu — poklonili smo je tom najznačajnijem događaju u istoriji čovečanstva“.
Sada se, naveo je episkop Nikon dalje u besedi – „opet zamišljamo i vidimo da je na taj izraz ogromne ljubavi koju je Gospod pokazao prema čoveku, čovek imao odgovor“.
„Imali smo Presvetu Bogorodicu — dali smo je, i po tome se vidi da je svet, bez obzira koliko je duboko pao, ipak zadržao jednu klicu svetlosti i uspeo da rodi tako uzvišeno biće. Taj dar koji smo dali Gospodu, na neki način, postaje dar Presvete Bogorodice nama, jer ona u tom daru postaje zemaljska majka Bogu živom, a u isto vreme i nebeska majka svima nama. Postaje pokrov — večni pokrov ljubavi Božije prema nama. Sam taj izraz i pokazatelj ogromne ljubavi koji je svet pokazao prema dolazećem Hristu uči nas da u ovom svetu nije dovoljno samo voleti, nego treba i ljubav primati. Često čovek voli egoistično, ali ne prima ljubav“.
Episkop Nikon ističe da je današnjem svetu više nego ikada potreban pokrov Presvete Bogorodice.
Presveta Bogorodica, istakao je, ostaje uzor smirenosti, ljubavi i slobode — put kojim treba da idu i muškarci i žene, tražeći istinsku obnovu kroz veru i blagodat Božiju.
„U današnje vreme nam je sigurno pokrov Presvete Bogorodice preko potreban. Vidimo da ono što je Hristos želeo da ukine — taj, da tako kažem, muški svet, svet koji nije primio reči apostola Pavla: ‘Muževi, volite svoje žene kao što Hristos zavole Crkvu i dade sebe za nju’ — danas ponovo preovlađuje“.
A muški svet je, poručio je episkop, otišao na drugu stranu – „ne prati reči Hristove i ne daje sebe ni za ovaj svet, ni za svoje bližnje, ni za svoju porodicu“.
U isto vreme, istakao je, ženski pol, pokušavajući da se odupre tom muškom svetu, upada u istu obmanu — pokušava da postane ono od čega bi trebalo da se muškarac oslobodi:
„Da vlada i da izgubi ono što je primio samim rođenjem, kao i Presveta Bogorodica — onu nežnost, toplinu i čistotu koju muškarac, na neki način, nema. Ima je, ali ne u toj meri kao žena“.
Upravo zato je, poručio je, u današnjem svetu preko potreban pokrov Presvete Bogorodice.
„Koja jeste izvor te čistote, te ljubavi i te lepote, koju bi danas trebalo da slede i ženski i muški rod. Neka bi Gospod, molitvama Presvete Bogorodice, dao da se svi smirimo i da u svom životu sledimo njenu čistotu, smirenost, a u isto vreme i slobodu“.
Nakon svečanog bogosluženja i nadahnutog obraćanja episkopa jenopoljskog g. Nikona, u duhu prazničnog zajedništva i blagodarnosti, obavljeno je i lomljenje slavskog kolača. Kolač za narednu godinu uzeli su unuci Bogoljuba Karića, čime je simbolično nastavljena tradicija i zajedništvo u veri, ljubavi i poštovanju prema Presvetoj Bogorodici, zaštitnici i pokrovu celokupnog naroda.
Nakon toga usledio je kulturno-umetnički program u izvedbi Kulturno-umetničkog društva „Metohija“ iz Goraždevca, koji je svojim nastupom upotpunio prazničnu radost i uneo duh tradicije i zajedništva.
Izvor: KoSSev
