Petak, 27 mar 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Drugi pišu

Lidija Glišić: Mit o dječjoj nevinosti

Žurnal
Published: 24. septembar, 2025.
Share
Foto: Vijesti
SHARE

Piše: Lidija Glišić

Da li su djeca zaista nevina, anđeoska bića, ili je to tek mit u koji želimo da vjerujemo, pitanje je koje se nameće poslije novih slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori. Predstava o djeci kao bićima nesposobnim za zlo, koje društvo i vaspitanje kvare, javlja se tek u 18. vijeku, u doba prosvjetiteljstva i romantizma, a kasnije će na nju uticati razvoj psihologije i moderne pedagogije.

Potresno je saznanje da zločinac može imati dječje lice. U nama se tada miješa potreba da to isto dijete privijemo uz sebe, da ga gledamo kao dijete, iako ono svijet može posmatrati i kroz nišan. Takav prvobitni osjećaj je u meni izazvala fotografija dječaka koji je izvršio masakr u beogradskoj osnovnoj školi, kao i uplakani Džejmi Miler iz serije “Adolescencija”. Sav užas tih zločina bio je maskiran golobradim dječačkim licima iza kojih se krio ubica.

Lidija Glišić: Zimski bioskop

Koliko god nam se činilo da su ovakvi slučajevi izolovani, autor knjige “Militarizacija detinjstva”, Aleksandar Vajsner, iznosi poražavajući podatak: od 2021. godine u Americi je oružje prvi uzrok smrtnosti djece i mladih!

Istorija nas uči da su i djeca kroz vjekove pokazivala spremnost da ubijaju, prije nego što bi shvatila smisao smrti i vrijednost ljudskog života: od dječjih krstaških pohoda u 13. vijeku, preko Hitlerjugenda nacističke Njemačke i pionirskih vojski u totalitarnim režimima, do malih vojnika regrutovanih u afričkim ratovima. Vanredne i tragične istorijske okolnosti stavile su oružje u dječije ruke, dajući im moć da presuđuju i odlučuju o tuđem životu, iako sami još nisu ni zakoračili u svoj. Potpuno nesvjesni konačnosti i dragocjenosti života, ponekad su znali biti suroviji od odraslih.

Sve pomenuto predstavlja najekstremniji vid dječjeg nasilja. Ali kada jedno dijete udara drugo nogom u glavu dok bespomoćno leži na zemlji, a njihov školski drug sve to saučesnički snima kamerom mobilnog telefona, uplašimo se da su i brutalniji oblici nasilja mogući. „Znam kako diše“ – ovim riječima bi se većina roditelja zaklela da poznaje svoje dijete. Ako je tako, kako smo onda dospjeli do ove teme?

Svakako da pušku ne možemo da poredimo sa mobilnim telefonom. Ali nasilje koje se prenosi uživo na društvenim mrežama pokazuje da posljedice mogu biti podjednako drastične. Jer, ono što je nekada bila “ferka” iza škole, za koju je znalo tek nekoliko prisutnih drugova, sada se pretvorilo u “rat” uživo. Nekada smo se svi trudili da niko ne sazna za tuču, a danas je smisao brutalnosti upravo u tome da što veći broj pratilaca na mrežama to vidi. Zato ovo nije samo delikt nasilnika koji udara, već i onoga koji hladnokrvno snima, kao i publike željne ovakvih prizora koja gleda, komentariše i šeruje dalje.

Telefon nije puška, ali njegova kamera produžava i umnožava poniženje i patnju žrtve pretvarajući traumu u trajni prizor na društvenim mrežama. Svaki novi pregled snimka postaje ponovljeno nasilje. Oni koji prežive batine, nekada ne izdrže zaglušujući eho koji ostane na mrežama. Otuda toliki broj samoubistava među maloletnicima.

Susan Sontag je pisala da nas snimljene scene nasilja istovremeno približavaju i otuđuju od žrtava. “Šok od fotografisanih grozota troši se ponovnim gledanjem, kao što se iznenađenje i zapanjenost koje čovjek osjeti kada prvi put odgleda pornografski film istroše kada pogleda još nekoliko.” Tako i slike nasilja, što ih više gledamo, gube moć da nas potresu, ali zato bude novu potrebu – da ih tražimo još. Rijaliti tuđe patnje postaje način buđenja emocije koja nedostaje u ravnodušnosti svakodnevice.

Lidija Glišić: Zimski bioskop

Nasilniku kamera donosi moć, a snimak postaje njegov trofej. U društvu gdje je „biti viđen“ važnije od onoga što zaista jesi, djetinjstvo se ne živi već režira, a nasilnik postaje glavni junak sopstvenog „filma“.

Zato je važno da se poslije prvobitnog zgražavanja scenom nasilja osnovaca iz komšiluka, za koje bi se roditelji mogli zakleti “da znaju kako dišu”, ipak zapitamo: ko je zapravo režirao taj film koji ćemo, zagledani u svoje telefone, do podne zaboraviti – djeca ili mi?

Izvor: RTCG

TAGGED:DjecaLidija GlišićPsihologijaRTCG
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Dragana Matović: Legalizacija i egalizacija
Next Article Jovo Bakić: Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Trag mržnje i podjela

Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera) Kada je sveštenik Mitropolije G.…

By Žurnal

Elis Bektaš: Port Artur u Banjskoj Luci

Piše: Elis Bektaš Banjaluka se tokom svoje povijesti nekoliko puta zatekla u ulozi poprišta više…

By Žurnal

Lilia Ržojtska: Šta znače ostavke ministara u Ukrajini?

Piše: Lilia Ržojtska Veliku rekonstrukciju vlade je zapravo još početkom godine najavio predsednik Volodimir Zelenski,…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Drugi pišu

Slobodan Antonić: Mali komentar proteklih izbora

By Žurnal
Drugi pišu

Konkurs za upis učenika u prvi razred gimnazije „Sveti Sava“

By Žurnal
GledištaDrugi pišuPreporuka urednika

Milorad Durutović: Kamenovanje u eri interneta

By Žurnal
Drugi pišu

Srbija, septembar 2024 – litijum i protesti

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?